FOTO: unsplash.com

Svakodnevno višečasovno sjedenje, nedovoljno kretanje i epidemija gojaznosti, faktori su koji utiču na povećanje bolova u leđima. Jedan kilogram više u predjelu stomaka sedam je kilograma opterećenja za lumbalnu kičmu, upozoravaju ljekari. Među pacijentima sve više mlađih osoba.

Povećava se broj pacijenata, a smanjuje starosna dob onih koji imaju problema sa kičmenim stubom. Nekada su se bolovi u leđima javljali poslije 45, 50 godina starosti, a sada od 20 godina pa nadalje. Najveći broj oboljelih je između 30 i 40 godina života - neki su već operisali kičmu, a drugima ta operacija predstoji.

- Bolovi u leđima jesu jedan od vodećih problema zbog kojih se pacijenti javljaju kod nas na rehabilitaciju i to je vodeći uzrok otvaranja bolovanja kod našeg radno sposobnog stanovništva. Nekada je taj bol u leđima bio rezervisan samo za ljude koji rade teške fizičke poslove, poslednjih godina je epidemija bolova u leđima kod pacijenata koji 8 - 10 časova dnevno rade sjedeće i administrativne poslove. Ono što je karakteristično za pojavu bola u leđima jeste da se javlja u sve ranijim godinama. Mi sad imamo pacijente koji već poslije dvadesete godine imaju ozbiljan problem sa kičmom, sa diskushernijama i čak pacijente koji su već u tim godinama operisali kičmeni stub - ističe Danijela Đurić Ristić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije u bijeljinskoj Banji Dvorovi.

Osim nedovoljne fizičke aktivnosti problem je, dodaje, gojaznost. Kaže se da je jedan kilogram u predjelu stomaka sedam kilograma opterećenja za lumbalnu kičmu.

- Sve je to začarani krug kod naših pacijenata koji uglavnom nemaju dovoljno vremena ili nemaju naviku da se kreću. Zbog toga dolazi do taloženja masnih naslaga u karakterističnim zonama, obično je to abdomen, stomak, tu jeste problematična tačka koja opterećuje lumbalno-sakralni dio kičme. Ne treba tražiti brzo rješenje, već ozbiljno shvatiti problem. Ne liječiti se samostalno i piti analgetike, ne tražiti rješenje u vidu kiropraktike ako nije urađen snimak jer to može biti kontradiktorno i izazvati pogoršanje - kaže Ristićeva za portal InfoBijeljina.

Naglašava da je bol u leđima znak upozorenja da se javite ljekaru koji će procijeniti na osnovu pregleda da li je potrebno uraditi rendgensko snimanje kičme na kojem se može vidjeti da li postoji diskushernija ili neki drugi problem. Nekada je dovoljan tretman kod porodičnog ljekara, a u nekim slučajevima neophodan je odlazak neurologu i fizijatru na terapiju. Problemi sa kičmom sve su prisutniji u savremenom društvu, a simptomi mogu značajno uticati na kvalitet života pojedinca.

- Pokret ne može da zamijeni nijedan lijek, ne možete uzeti nijedan lijek koji će vam omogućiti da dobijete pokret da ojačate mišiće. Jako je bitno stvaranje navike u ranijim godinama kod djece da imaju redovne fizičke aktivnosti, uključivanje djece u školice sporta, treninge za koje se dijete opredijeli, stvaranje zdrave navike šetanja, trčanja, vožnje bicikla. Sve može da pojača mišić, kost i održi dobar obim pokreta kako ne bi kasnije   imali problema sa bolom i u zglobovima i kičmenom stubu - napominje specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije.

Djeca sve više vremena provode za računarima, telefonima što je takođe problem.

- Roditelji bi trebalo da proprate koliko vremena djeca provode u tim aktivnostima. Pregled kičme je jednostavan i mogu da ga urade sami u kući. Da skinu dijete i pogledaju da li su ramene u ravni, da li postoji asimetrija trouglova stasa, da li lopatice štrče. Ako primjete bilo kakvu nepravilnost da se jave ljekaru, radi prevencije razvoja deformiteta kičmenog stuba i samim tim pojavu bola u kasnijim godinama. To u djetinjstvu ne boli, ali poslije 20-te godine može da počne da stvara ozbiljne probleme - ističe Danijela Đurić Ristić.

Nepravilno držanje posljedica je slabosti mišića koji ne mogu da podrže ramena pa dolazi do povijanja. Kada bismo redovno vježbali, plivali, prema riječima ljekara, imali bi znatno manje problema. Od malih nogu bi trebalo da se radi na prevenciji, sistematskim pregledima djece svako dvije godine, ali i da se radi na stvaranju zdravih navika u djetinjstvu. Trening barem tri puta sedmično po sat vremena će nam u starosti omogućiti da se sagnemo, budemo pokretni, da se obujemo i da budemo samostalni u svakodnevnim aktivnostima, savjetuju stručnjaci.

Uz savjet ljekara moguće su i vježbe u kućnoj varijanti ukoliko nemate volje ili želje da negdje odete.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )