U koloni sjećanja od Memorijalnog muzeja do spomenika "Cvijet" u Spomen-području Jasenovac, osim preživjelih logoraša, nalaze se predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović.

Predsjednicu države na komemoraciji će predstavljati izaslanik, što se u javnosti ocjenjuje neprimjerenim s obzirom na važnost događaja. 

Proteklih desetak godina na komemoracijama u Jasenovcu uobičajeno su bili šefovi države – Stjepan Mesić i Ivo Josipović, koji su u svojim govorima oštro osuđivali NDH, ustaške zločine i isticali važnost antifašizma za Hrvatsku.

Grabar-Kitarović, koja je za predsjednicu Hrvatske izabrana kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), žrtvama Jasenovca sama je odala počast 22. aprila.

Tamo je otišla nenajavljeno i bez pratnje medija, a javnost je o tome obavještena tek saopštenjem iz pres službe hrvatske predsjednice. U poruci napisanoj u knjizi utisaka poručila je da kao predsjednica Hrvatske i kao čovjek "osuđuje zločine mučenja i ubijanja koji su se tu dogadjali".

Na kraju komemorativnog skupa biće položeni vijenci i održana molitva predstavnika vjerskih zajednica.

Komemoracija se održava kao znak sjećanja na 22. april 1945. godine, dan oslobađanja ustaškog koncentracionog logora Jasenovac, jednog od najvećih i najstrašnijih logora smrti u Evropi.

Kao datum obilježavanja uzet je 22. april - dan kada je grupa od 1.075 preostalih logoraša tog dana 1945. krenula u proboj iz logora Jasenovac, a samo njih 127 se domoglo slobode.

Logor Jasenovac bio je stratište za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta i pola. Žrtve su bili i antifašisti. Tačan broj stradalih nikada nije utvrđen.

Međunarodna komisija za istinu o jasenovačkom sistemu hrvatskih koncentracionih logora zaključila je da su Hrvati u Jasenovcu i Donjoj Gradini ubili više od 700.000 Srba, 80.000 Roma i 23.000 Jevreja.

Spomen-park "Jasenovac" je do 2012. utvrdio poimenični spisak oko 83.000 žrtava, dok su istraživači Muzeja žrtava genocida sastavili poimenični spisak od oko 88.000 žrtava.

U Donjoj Gradini sa druge strane rijeke Save vršena su pogubljenja. Logor za djecu bio je u Sisku i u Jastrebarskom, a ženski logor u Staroj Gradiški jugoistočno od Jasenovca, mada je žena i djece bilo i u Jasenovcu.

Iako Javna ustanova "Jasenovac" stalno radi na utvrđivanju broja žrtava, njihov konačan broj ostaće nepoznat jer su mnogi od logoraša ubijeni čim su dovedeni, prije nego što su bili evidentirani.