Jagma za poljoprivrednim zemljištem
Područje grada Bijeljina obuhvata 53.703 hektara obradivih površina, od čega se na oranice odnosi 50.000 hektara, sa visokim nivoom iskorištenosti na godišnjem nivou od oko 98%, kaže za poslovni portal „Capital“ Milan Savić, šef Odsjeka za poljoprivredu u
Savić kaže da su najveće površine zemljišta u privatnom posjedu, ali na području Semberije ima i nekoliko hiljada hektara zemljišta čiji status još uvijek nije precizno definisan, jer nisu okončani sudski sporovi.
„Svojevremno, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, pojedinci su dobili rješenja na povrat zemljišta u procesu restitucije, ali ta rješenja nisu provedena. Da je, kojim slučajem, usvojen zakon o restituciji, mnoge stvari bi bile puno jasnije, kada je u pitanju vlasništvo nad zemljištem u Semberiji“, kaže Savić.
I ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Stevo Mirjanić prilikom nedavne posjete Bijeljini govorio je o statusu državnog zemljšta u Semberiji, naglasivši da na ovom području ima 5.500 hektara državnog zemljišta. On je tom prilikom podsjetio da je 2.612 hektara zemljišta dato pod koncesiju Poljoprivrednom dobru „Semberija“, da je dio zemljišta upisan na opštinu, dio na grad Bijeljina, dio na RS. Ostao je nedefinisan status više od 1.000 hektara zemljišta, te je dogovoreno da se ubrza rad na „inventarizaciji površina koje nisu angažovane po osnovu zakupa i koncesija“.
Mile Mirković, vršilac dužnosti direktora PZS „Agrosemberija“ kaže da „Agrosemberija“ od PD „Semberije“ potražuje putem suda oko 1.700 hektara zemljišta, čija je tržišna vrijednost između 15 i 20 miliona KM.
„Problem u Semberiji predstavljaju mali, usitnjeni posjedi. Veliki broj ljudi ušlo je u proizvodnju hrane, ali oni nisu pripremljeni za tržišnu utakmicu. Farmeri moraju obezbijediti 0,6 hektara po grlu zemljišta, tako da bi za farmu od 50 grla morali imati 30 hektara zemljišta, a mnogi nisu ni blizu tih površina“, ističe Mirković.
Mirković kaže da će se u narednom periodu u Semberiji voditi velika utakmica za okrupnjavanje posjeda i kupovinu što većih kompleksa obradivog zemljišta, koga ionako nema dovoljno. Pojedini farmeri već su izgradili farme čiji je kapacitet i po nekoliko stotina grla, ali nemaju dovoljno zemljišta za proizvodnju stočne hrane. U toj neravnopravnoj utakmici bitku će gubiti mali, sitni poljoprivredni proizvođači, pogotovo oni iz staračkih domaćinstava, koji nemaju dovoljno ni kapitala, a ni radne snage da bi se održali na tržištu.