Tajac, muk i nezaustavljive suze osoblja, koje je do posljednjeg momenta bilo uz Jacu, kako su je odmila zvali mnogi, dočekali su ekipu "Glasa Srpske" u Domu za stare "Karitas" u Banjaluci, u kojem je Jadranka provela posljednjih pet godina života i u kojem je u utorak uveče preminula u 66. godini. Niko nije imao snage da razgovara sa nama, jer ih je ona najteža knedla emocija, zastala u grlu zbog neopisive ljubavi koju su osjećali prema Jadranki, na trenutak sve zanijemila. Ispred Doma poznato lice, uplakano i skrhano bolom, velika prijateljica koja joj je sve ove godine bila podrška, banjalučka pjevačica Maja Tatić. Dočekivala je rodbinu i prijatelje, koji su tiho, u crnini došli da se posljednji put pozdrave sa svojom voljenom Jacom.

- Od prošlog petka bila je loše i nije željela u bolnicu. Ona je prosto takva, željela je da se bori do samog kraja, a to je činila kao lav - kazala je Maja i istakla da je odjednom i sama osjetila mir i staloženost, jer zna da se i Jadranka konačno smirila.

Jaca je, kako kaže, bila nesalomiva do samog kraja.

- U utorak sam došla kod nje, sjela kraj kreveta i rekla joj: "Nećeš ti tek tako otići". Znala je jako dobro da nam je teško i pokušavali smo da ona to ne vidi, ali teško je sakriti emocije. Svi smo joj pomagali na svoj način da joj bude lakše i zaista sam srećna što sam bila dio toga - priča Tatićeva za "Glas Srpske".

U Banjaluku je, dodaje Maja, stigla njena dalja rodbina iz Doboja i njene bliske prijateljice iz mladosti Slavica Grebenar i Branka Injac.

Bol je u ovakvim situacijama teško sakriti, a još teže ju je na listu novina ispisati, ali jedno je jasno, ovo su oni dani kada u svim zemljama bivše Jugoslavije vlada istinska tuga, koja opominje na prolaznost života, ali i slavi talenat, čija moć je davno odlučila da zaborav za neke ljude ne postoji. Na nebu se smjenjuje kiša i sunce. Kiša u ovim momentima prija, jer najlakše opisuje stanje na licima mnogih, a sunce... To sunce koje se pojavi možemo doživjeti i kao Jadrankin smijeh, jer je ona bila jedna od rijetkih čiji osmijeh nikad nije bilo lažan i koja nikada ni sa kim nije bila u konfliktu. Tužna vijest i njene pjesme kruže portalima i društvenim mrežama, gdje se Jadrankini poštovaoci na najemotivniji način pozdravljaju sa njom. Odsutnost i žal osjetili su se i u glasu barda srpskog glumišta Petra Božovića, koji je prije nekoliko dana posjetio Jadranku i u Narodnom pozorištu Republike Srpske organizovao humanitarno veče za Jadranku, kada je izveo monodramu.

- Bez obzira na svu težinu situacije, smrt je uvek iznenadna. Sad se čovek pita, da li joj je Bog olakšao muke ili je nas lišio njenog prisustva. Rešenje te zagonetke nikada nećemo saznati. U svakom slučaju, žao mi je, mnogo mi je žao - rekao je Božović za "Glas Srpske".

Još jedan takav glas dopirao je sa druge strane, kada se na telefon javila Jadrankina prijateljica Milka Čeremidžić. Milka, autor knjige "Boje zvuka", između čijih korica su zabilježena sjećanja i razmišljanja Jadranke Stojaković, podsjetila je da je Jaca bila neko ko je živio za svoju umjetnost.

- Imala je svoje tri najveće strasti: muziku, pisanje i slikanje. Umjetnost je bila njena i nacija i vjera, za to je živjela do posljednjeg daha. Cijeli svijet ju je volio, jer je bila toliko posebna i jedinstvena. Nikada ni na koga nije bila ljuta i nije se nikada ni sa kim posvađala, ni na estradi, ni u privatnom životu. Ako postoji čovjek koga su apsolutno svi voljeli, to je bila naša multitalentovana Jaca - naglasila je Milka.

Mnogo je onih čiju je mladost obilježila muzika koju je oživljavala Jadranka, među njima je i operska diva Dunja Simić.

- Ona je bila umjetnica čiji je žanr i opus bio prihvatljiv za sve generacije. Njen rad je bio najbliži samoj umjetnosti, a stvarala je muziku koja je bila lišena svakog kiča, vulgarnosti i neoriginalnosti. Radila je vrlo autentičnu i prepoznatljivu muziku i mislim da će je zaista pamtiti sve generacije. Ona je bila kompletan umjetnik i prava umjetnička duša, a muzika te vrste ne umire - rekla je Dunja.

U utorak je svima bilo jasno, a to je kantautor i filmski kompozitor Aleksandra Kovač za "Glas Srpske" još jednom potvrdila, otišla je jedna od najznačajnijih autorki stare Jugoslavije.

- Pored toga što je bila vrhunski kompozitor, izuzetno je važno naznačiti da je bila i jedna od retkih, ako ne i jedina žena-kantautor na muzičkoj sceni Jugoslavije, koja je uspela da uspostavi kontrolu nad svojim celokupnim stvaralačkim procesom, od ideje do realizacije i koja je učestvovala svojim kreativnim snagama i idejama u formiranju nove muzike na tlu stare Jugoslavije. Njena muzika ostaje kao dokument jednog vremena i jedne zemlje, koja više ne postoji i dokaz njene neiscrpne muzikalnosti i ljubavi prema životu - naglasila je Kovačeva.

Sigurno je i to da je Jadranka dala veliki doprinos muzičkoj kulturi Republike Srpske, što je istakao i banjalučki kompozitor Miro Janjanin, takođe za naš list.

- Radila je na popularizaciji pravih vrijednosti muzičke kulture u ono zlatno doba, kada su bile pjevane dobre pjesme i pisani pravi tekstovi. Njen doprinos nesumnjivo je veliki. Iako nije imala veliki stvaralački opus, u svakom slučaju ostavila je neizbrisive tragove i pjesme koje će vječno trajati. Teško je dobrog autora nadomjestiti i zamijeniti, ali je ona svojim primjerom ostavila putokaze, koji će služiti drugima da nastave njenim putem - zaključio je Janjanin.

Sa njim se složio i kompozitor iz Banjaluke Mladen Matović.

- Odlazak Jadranke Stojaković predstavlja veliki gubitak za sve poštovaoce njenog autentičnog autorskog i izvođačkog izraza. Nažalost, njenim odlaskom nastavljen je tužni niz, u kojem smo u prethodnom periodu ispratili nekolicinu istinskih velikana kulture i umjetnosti nekadašnje Jugoslavije - smatra Matović.

Veliku podršku Jadranki Stojaković sve ove godine davao je i pjevač i kantautor Željko Joksimović, koji je u februaru ove godine organizovao humanitarni koncert posvećen Jadranki u Banskom dvoru Kulturnom centru. I on se na svom "Fejsbuk" profilu oprostio od Jadranke, objavio njihovu zajedničku fotografiju i napisao: "Ti si najveći borac kojeg sam upoznao. Pevala si divne pesme, koje će živeti zauvek. I ti sa njima. Odmori se sad, draga Jadranka."

Stojakovićeva je radila i muziku za dječije televizijske emisije, napisala je uvodnu temu 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. godine živela je u Japanu, do 2012, kada se preselila u Banjaluku.

Komemoracija i sahrana

Kako to obično biva kada odlaze veliki ljudi, komemoracija povodom smrti Jadranke Stojaković biće održana u ponedjeljak, 9. maja, u 11 časova u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Jadranka će biti sahranjena isti dan, u 14 časova na groblju Vrbanja, u dijelu zaslužnih građana Banjaluke.

Marko Bošnjak

Živi dokaz da njene pjesme nastavljaju da žive kroz generacije koje dolaze je "muzičko čudo" Marko Bošnjak i njegovo vanvremensko izvođenje velikog Jadrankinog hita "Što te nema". Marko se uspio upoznati sa Jadrankom, kada je dolazio u Banjaluku da bi pjevao na humanitarnom koncertu njoj u čast. Na svojoj "Fejsbuk" stranici od nje se oprostio veoma emotivno.

- Draga naša Jaco, nikada nećeš biti zaboravljena i uvijek ću se rado sjećati tvoga osmijeha i svih tvojih pjesama, koje volim izvoditi. Sada imamo jednoga anđela koji pazi na nas sa ljepšeg i boljeg mjesta, na kojem nema mržnje i zlobe - napisao je mali Marko.

Film "Jadranka"

Film "Jadranka", dugometražni dokumentarac Branka Lazića, biće prikazan na 9. "Beldoksu", u okviru srpskog takmičarskog programa. Sada će, međutim, njena životna priča biti posmatrana drugačijim očima. Utoliko će film biti još intrigantniji ovdašnjoj publici.

Najljepši hitovi:

"Sve smo mogli mi"

"Što te nema"

"Ima neka tajna veza"

"Nedovršeni valcer"

"Postoji neko"