Međutim, decenijama je imao lošu reputaciju kod ljudi koji su označeni kao „gojazni“ jer vjeruju da ne uzima u obzir dovoljno faktora i da je nesavršen pokazatelj. Zbog svega ovoga bi uskoro mogao da se koristi indeks zaobljenosti tijela.

Naime, jedan od argumenata za ukidanje indeksa tjelesne mase (BMI) je da je nastao prije skoro 200 godina i da se zasniva isključivo na podacima bjelaca, kao i da nikada nije zamišljen kao egzaktno medicinsko sredstvo.

Indeks tjelesne mase ne prepoznaje mišiće

Čak je i Američko medicinsko udruženje upozorilo da je ovaj indeks nesavršen pokazatelj jer ne uzima u obzir rasnu, etničku, starosnu, polnu i rodnu raznolikost. Takođe, ne može da razlikuje pojedince sa puno mišićne mase od onih koji imaju višak masti na pogrešnim mjestima.

„Na osnovu indeksa tjelesne mase, Arnold Švarceneger bi, u vrijeme kada se bavio bodibildingom, bio kategorisan kao gojazan i savjetovano bi mu da izgubi težinu“, rekao je dr Vajahat Mehal, direktor Metaboličkog zdravlja i programa za mršavljenje na Univerzitetu Jejl.

„Ali čim ste mu izmjerili struk, vidjeli biste da to nije slučaj“.

Indeks zaobljenosti tijela je nova alternativa

Stoga je predložena nova mjera: indeks zaobljenosti tijela (ITZ). To je upravo ono što zvuči – mjeri koliko ste zaobljeni ili okrugli, koristeći formulu koja uzima u obzir visinu i struk, ali ne i težinu.

Ova formula može da pruži bolju procjenu abdominalne gojaznosti i trbušne masti, usko povezane sa povećanim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2, hipertenzije i srčanih oboljenja, za razliku od masti uskladištene na zadnjici i butinama.

Članak objavljen u JAMA NetWork Open u junu bio je najnoviji u nizu studija u kojima se izvještava da je indeks tjelesne mase tačniji prediktor mortaliteta.

ITZ rezultati se generalno kreću od 1 do 15, pri čemu većina ljudi dobija između 1 i 10. Nova studija je pokazala da su se među reprezentativnim uzorkom od 33.000 Amerikanaca povećali između 1999. i 2018. godine.

Oni sa ITZ rezultatom od 6,9 i više – što znači da imaju natprosječne tjelesne krive – imali su najveći rizik od umiranja od raka, srčanih bolesti i drugih bolesti. Njihov ukupni rizik od smrtnosti bio je skoro 50 procenata veći od onih sa rezultatima od 4,5 do 5,5, dok su oni sa rezultatima od 5,46 do 6,9 imali 25 procenata veći rizik od onih u srednjem opsegu.

Međutim, oni koji su bili najmanje krivolinijski takođe su imali povećan rizik od prerane smrti. Oni sa indeksom tjelesne mase ispod 3,41 takođe imaju 25 odsto veći rizik od smrti od onih u srednjem opseg, prenosi Tportal.hr.

Opasnost od sala na stomaku

Autori rada sugerišu da niži rezultati, koji se uglavnom primjećuju kod ljudi starijih od 65 godina, mogu da odražavaju neuhranjenost, atrofiju mišića ili neaktivnost.

„Indeks tjelesne mase ne može da napravi razliku između tjelesne masti i mišićne mase“, napisao je glavni autor Venkuan Niu u Njujork Tajmsu i objasnio:

„Sa svakim rezultatom BMI, distribucija masti i mišića može značajno da varira. Kada se BMI koristi za procjenu rizika, on često precjenjuje rizik kod mišićavih sportista i potcjenjuje ga kod starijih osoba, čija je mišićna masa zamijenjena masti.’

Posebno je opasna mast koja se nalazi u trbušnoj duplji, koja okružuje unutrašnje organe kao što je jetra i doprinosi insulinskoj rezistenciji i netoleranciji na glukozu, koja često prethodi dijabetesu tipa 2. Takođe podstiče visok krvni pritisak i abnormalnosti lipida koje mogu dovesti do srčanih oboljenja i smrti .

„Višak visceralne masti je kao tihi ubica koji vreba u našim tijelima i može se razvijati polako tokom godina sa malo uočljivih simptoma, posebno kod naizgled vitkih ljudi“, rekao je dr Niu.

Da bi stavila akcenat na ovu oblast, matematičarka Dajana Tomas predstavila je indeks zaobljenosti tijela još 2013. godine u časopisu Obesity.

Naučna istraživanja osporavaju BMI

„Različiti ljudi se mogu kategorisati kao različite elipse. Neki od nas su sferičniji. Neki su sličniji krugu. Neko ko je mršav i mišićav manje liči na krug.’

U radu dr Tomasa bila je grafička ilustracija vrijedna hiljadu riječi. Predstavljala su tri lika: vitkog čovjeka visine 173 cm sa strukom od 69 cm; mišićav muškarac visok 168 cm sa 74 cm struka i jedan sa više masti od ostalih, visok 168 cm i struk 93 cm. Svaki od njih je imao indeks tjelesne mase 27, što ukazuje na prekomjernu težinu.

Zbog čega indeks tjelesne mase nije pouzdan

Ova ideja je praćena brojnim novim studijama, koje su zauzvrat dovele u pitanje validnost BMI. Na primjer, studija iz 2016. uporedila je BMI sa krvnim pritiskom i testovima krvi i dokazala koliko su loši rezultati kao pokazatelji zdravstvenog statusa. Trećina onih koji su označeni kao gojazni zapravo je bila u dobrom metaboličkom stanju.

Istovremeno, čak 30 odsto ljudi sa zdravom težinom, prema indeksu tjelesne mase, zapravo je imalo loše metaboličko zdravlje.

Isto tako, ljekari sve više prepoznaju etničku komponentu kao nepredvidiv faktor. Na primjer, Azijati i ljudi azijskog porijekla imaju obrazac centralne gojaznosti, što ih stavlja u visok rizik od dijabetesa tipa 2, čak i sa nižim indeksom tjelesne mase.

Nekoliko medicinskih organizacija preporučilo je da se pacijenti sa BMI od 23 smatraju gojaznim, umjesto sadašnjih 25, i da se gojaznost dijagnostikuje sa BMI od 27 umjesto 30.

Svi se uglavnom slažu da je BMI gruba mjera koja ne obuhvata varijacije u obliku tijela, sastavu, mišićnoj masi i gustini kostiju.

„Postoje ekstremne varijacije u populaciji u stepenu mišićavosti među ljudima, čak i kod onih iste težine“, rekao je dr Stiven Hejmsfild, profesor metabolizma i sastava tijela u Penington biomedicinskom istraživačkom centru Univerziteta u Luizijani.

„Procenat masti može da varira od 10 do 40 procenata među ljudima istog BMI, starosti i pola. Indeks zakrivljenosti tijela je način da se uhvate ove varijacije“, zaključio je dr Hejmsfild.