Direktor Muzeja Momčilo Koprivica ističe da je Krnić ostavio snažan pečat u kulturi vremena u kojem je živio, a to je gotovo cijeli 20. vijek. 

"Izložba posvećena Krniću tokom Pantelinskih svečanosti u gradu ima posebnu simboliku, jer je upravo na taj praznik 1911. godine Krnić prvi put javno nastupao u Bijeljini dirigujući horom Srpskog pjevačkog društva `Srbadija`", kaže autor izložbe Tanja Lazić. 

Do 4. septembra publika u Bijeljini ima priliku da vidi dokumentaciju koju je Krnić poklonio Muzeju, stotinjak fotografija i novinske članke o njegovom životu i radu, kao i violinu koju je dobio na poklon od opštine Bijeljina 1965. godine za 60 godina rada u prosvjeti. 

Među eksponatima je i Krnićeva violina iz 1901. godine, od koje se nije rastajao do kraja života, a koju je dobio od oca kada je upisao muzičku školu. 

Ovu violinu i dio dokumentacije o Krniću za izložbu je ustupila njegova unuka Radmila Stevanović koja živi u Beogradu. 

Lazićeva ističe da izložba o Krniću, nazvana "Jedna životna priča", nije samo omaž izuzetnom pedagogu i zaljubljeniku u horsku muziku, već i priča o vremenu i načinu života u Bijeljini i Semberiji u nekoliko društvenih sistema kroz istoriju. 

Tokom pripreme ove izložbe Lazićeva je otkrila da je naziv ulice u Bijeljini koja nosi ime Stevana Krnića pogrešno ispisan kao Stevana Krnjića, a u gradskoj administraciji su obećali da će greška biti otklonjena.