Iako ju je 1935. dizajnirao Čarls Darou i publikovao uz pomoć izdavača Parker Brothersa, početak priče o kreiranju ove ultrapopularne igre krije se na samom početku dvadesetog vijeka.

Iza zabave u kojoj kupujete i prodajete nekretnine bez stvarnog straha od bankrota, u stvari, stoji neko ko nikada nije dobio potvrdu za svoje zasluge za kreiranje pravila Monopola.

Elizabet Megi, odvažna stenografkinja iz Vašingtona sa ljevičarskim idejama, 1903. je napravila igru kako bi ukazala na probleme novog vijeka. Razlike u prihodima ljudi su bile ogromne.

Monopolisti su imali nevjerovatnu moć. Paradoks je bio da je Lizi htjela da olakša svakodnevicu ljudima igrom čija je tema bila blisko povezana sa njihovim problemima.

Zanimacija političkom pozadinom

Noćima je u iznajmljenom stanu nakon završenog posla u kancelariji Elizabet smišljala pravila igre. Stan je dijelila sa glumcem i sa crnom sluškinjom. Kroz igru je željela da izrazi svoje progresivne stavove.

Prvobitnim nazivom The Landlords game, željela je da prikaže tadašnji sistem koji je bio ništa drugo do demonstracija sile tokom otimanja zemlje sa svim ishodima i posljedicama. U jednom političkom časopisu napisala je:

„Igra bi se mogla nazvati i Igra života, jer sadrži sve elemente uspjeha i neuspjeha u stvarnom svijetu. Cilj je isti kao što ga generalno ljudska rasa ima, sticanje bogatstva.“

Igra je bila popularna među ljevičarskim intelektualcima i na fakultetima. Elizabet Megi je 23. marta 1903. ušla u Kancelariju za patente SAD kako bi obezbijedila svoj pravni zahtjev za Igru posjednika. Ipak, njena ideja na vremenskoj liniji igre pojavljuje se tek 1935. godine.

Prevara ili osjećaj za biznis

Tri decenije igra je kružila po američkim domovima sa usmenim pravilima i ručno iscrtanim tablama. Nije se prodavala u kutiji. Prelazila je sa koljena na koljeno, od prijatelja do prijatelja. Svi su u kasnijim godinama počeli da je zovu Igra monopola.

Sve se promijenilo nakon nekoliko posjeta prijateljima gdje je Čarls Darou sa suprugom igrao ovu igru koja je zaživjela u domovima američke srednje klase.

Njuh tada nezaposlenog Čarlsa bio je presudan za dalji razvitak Monopola. Jedne večeri zatražio je od svog prijatelja pravila igre, a ovaj je tada i shvatio da ona nikada nisu bila objedinjena na papiru: Velika vjerovatnoća je bila da je tako bilo u čitavoj državi.

Čarls je otišao u Parker Brothers, firmu koja je proizvodila igre i igračake, a dalji tok od 1935. godine je istorija vrijedna pažnje. Darou je od igrice zaradio milione prijavivši je kao sopstveni izum.

Monopol i borba za naslijeđe

Na drugoj strani, ona koja je zaista bila zaslužna za samu igru, zaradila je od nje 500 dolara. Naime, kada su iz Parker Brothersa shvatili kakav kapital posjeduju, odlučili su da otkupe prava na sve igre sa sličnom tematikom. Među njima je bio i Lizin patent iz 1903. koji je i zapravo bio Monopol današnjice.

Lizina zarada od 500 dolara u to vrijeme nije bila zanemarljiva, ali u ovom slučaju mnogo više polemike izaziva njena propuštena prilika za slavom.

Ona je to do svoje smrti 1948. pokušavala da iznese u javnost pokazujući uporedo svoju iscrtanu tablu sa igrom i štampanu verziju Parker Brothersa. Nije bilo uspjeha. Ostala je upamćena kao stenografkinja koja je pričala priče o izmišljanju društvenih igara.

Ovo se promijenilo od 1973. nakon što je priču razotkrio Ralf Anspah, ljevičarski aktivista, tokom parnice sa Parker Brothersima. Slučaj koji je trajao cijelu deceniju donio je pozitivan ishod za pokojnu Liz. Anspah je uspio da naglasi vitalnu ulogu stenografkinje iz Vašingtona za kreiranje Monopola.

Užitak za kolekcionare

Fenomen Monopola koji će proslaviti svoju „lažnu“ godišnjicu naredne godine i danas obilježava dokolicu srednje klase. Igra je imala razne verzije kroz više od 100 godina postojanja. Od drvenih kućica s početka do plastičnih hotelčića, od okrugle Lizine table na početku, do pravougaone table koje su proizvodile fabrike igračaka. Razna izdanja kroz decenije stekla su status kolekcionarske zanimacije.

Najvrijedniji primjerak za kolekcionare košta oko dvije hiljade dolara. To nije Monopol s početka proizvodnje, već jedan poseban primjerak koji je dio duge istorije ove društvene igre.

Hasbro je preuzeo Parker Brothers 1991. i zatvorio fabriku u Salemu u Masačusetsu. Rukovodstvo fabrike je odlučilo da odštampa posljednje izdanje u 650 primeraka i podijeli ga svim zaposlenima. Nisu znali da su tako stvorili najvrijedniji kolekcionarski primjerak.