Time je postao prva i jedina osoba s područja bivše Jugoslavije koja je dobila tu prestižnu nagradu, a koja mu je uručena u Stokholmu za roman "Na Drini ćuprija", za kompletno književno djelo o istoriji jednog naroda.

Najveće svjetsko priznanje Andriću je dodijelio Anders Esterling.

Pedeset posto iznosa Andrić je odmah odlučio da donira za unapređenje narodnih biblioteka u BiH, dok je nekoliko godina kasnije i ostatak novca dao u iste svrhe.

Ivo Andrić je rođen 1892. u Travniku. U Višegradu, gdje se preselio nakon smrti oca, završio je osnovnu školu, a srednju u Sarajevu. Nakon toga odlazi na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu, no školovanje nastavlja i u Beču i Krakovu.

Bio je u zatvoru, amnestiran je, bavio se diplomatijom i cijelo vrijeme je pisao. Oženio se kasno, u 66. godini, Milicom Babić.

Njegova najpoznatija djela su "Most na Žepi", "Ex ponto", "Gospođica", "Put Alije Đerzeleta", "Travnička hronika", "Prokleta avlija", "Jelena, žena koje nema" i "Znakovi pored puta".

Umro je 13. marta 1975. u Beogradu.