Hronika
21.11.2022.
12:55
Ispovijest Srpkinje koja je povrijeđena u terorističkom napadu u Istanbulu: Sjedila sam na žardinjeri na kojoj je bila bomba
Izvor: srpskainfo.com
0
Podijeli
Sjedila sam na žardinjeri na kojoj je bila postavljena bomba, bila sam možda čak i najbliža od svih koji su bili pored. Čula sam detonaciju i osjetila vreo vazduh iza sebe. Od te vreline izgoreo mi je i dio kose ali nemam opekotine. Pogođena sam gelerom u leđa sa lijeve strane. Sam Bog me je spasio.
Ovim riječima u ispovijesti za Blic Dragana Ristić (37) iz Niša, jedna od ranjenih u terorističkom napadu 13. novembra na Trgu Taksim u centru Istanbula, opisuje trenutke strašne drame. Toga dana, u eksploziji je poginulo šest osoba, a 81 je ranjena, među kojima i Dragana Ristić. Nakon što se 19. novembra vratila u Niš, gdje su je sa velikom radošću dočekali suprug, troje djece starih devet, šest i godinu i po dana, ona ističe ogromnu zahvalnost svima koji su učestvovali u pružanju pomoći nakon njenog povrjeđivanja od konzulata Srbije u Istanbulu i Ministarstva spoljnih poslova Srbije, do ljekara turske bolnice “Memorijal” i srpskog nacionalnog avio prevoznika “Er Srbija”.
– Nas šest drugarica otputovale smo turistički u Istanbul, avionom, u sopstvenoj režiji. Dan ranije smo stigle, i tog dana smo bile u šopingu. Dok su prijateljice bile u radnji, ja sam bila ispred, čekala sam ih. Sjedela sam na žardinjeri na kojoj je bila postavljena ta bomba i bila sam možda čak i najbliža od svih koji su bili pored. Čula sam detonaciju i osjetila sam vreo vazduh iza sebe. Bila sam u šoku, shvatila sam da smo u nekoj opasnosti, ali nisam znala da li je bomba ili je neko pucao, znala sam samo da sam u opasnosti i da treba da se spasim. Sama sam utrčala u radnju koja je bila najbliža, gdje su bile moje prijateljice, sjeća se Dragana teških trenutaka u ispovijesti.
Bila je ranjena gelerom bombe koji joj se zario u zadnji dio leđa sa lijeve strane, ali od strašnog šoka još uvijek nije znala da je povrijeđena.
– Prijateljice su mi rekle da mi krvari ruka. Radnici koji su bili najprisebniji, pritekli su mi u pomoć, uhvatili su ranu i pozvali Hitnu pomoć. Bio je tu još neko povrijeđen, turski državljanin, ja sam valjda bila jedina od povrijeđenih koja nije državljanin Turske. Zvali smo pomoć, međutim, bilo je opsadno stanje u prvih, ne znam sada, pola sata možda, nismo znali šta se dešava ispred, dok nije došla policija. Prevezli su me onda u bolnicu. Uz božiju pomoć sam ostala živa, kaže Dragana.
Bila je ranjena gelerom bombe koji joj se zario u zadnji dio leđa sa lijeve strane, ali od strašnog šoka još uvijek nije znala da je povrijeđena.
– Prijateljice su mi rekle da mi krvari ruka. Radnici koji su bili najprisebniji, pritekli su mi u pomoć, uhvatili su ranu i pozvali Hitnu pomoć. Bio je tu još neko povrijeđen, turski državljanin, ja sam valjda bila jedina od povrijeđenih koja nije državljanin Turske. Zvali smo pomoć, međutim, bilo je opsadno stanje u prvih, ne znam sada, pola sata možda, nismo znali šta se dešava ispred, dok nije došla policija. Prevezli su me onda u bolnicu. Uz božiju pomoć sam ostala živa, kaže Dragana.
Ona ističe da su i policija i Hitna pomoć odreagovali u rekordnom roku i prvezli je u bolnicu “Memorijal” gdje je imala nevjerovatnu brigu.
– Odmah je naš konzulat odreagovao. Smještena sam u najbolju moguću bolnicu i dobila najbolju moguću njegu. Osjetila sam zato potrebu da se zahvalim našem konzulu Ivani Pejović koja je bila uz mene sve vrijeme i pokazala da je veliki čovjek prije svega ali i izuzetan profesionalac. Takođe želim da zahvalim ministru spoljnih poslova koji mi je bio podrška tokom čitavog boravka tamo, koji mi je dao sve što mi je potrebno. Ministarstvo spoljnih poslova mi je stavilo na raspolaganje sve što mi je potrebno, što mi je u tom trenutku značilo. Kompaniji “Er Srbija” moram da zahvalim koja je izašla u susret, kada je riječ o transportu i učinila da povratak kući bude prijatniji. “Er Srbija” je obezbijedila ne samo mjesto u avionu već i VIP ulaz na aerodrom i sve ostalo, tako da sam izbjegla i gužvu. Zbog rane postojala je opasnost da me neko gurne, a drugo, ne prija mu gužva i onda mi je obezbijeđen VIP ulaz i cijeli transport kroz aerodrom do aviona. Obezbijeđeno mi je prvo sjedište u avionu, maksimalan komfor sam imala – kaže Dragana.
Ona takođe ističe veliku zahvalnost osoblju bolnice “Memorijal” u Istanbulu kao i doktoru Diriku, koji je operisao.
– Zahvaljući njemu rana je sanirana na vrijeme i moj oporavak teče u najboljem mogućem pravcu i smjeru. Geler mi je pogodio zadnju stranu lijevog ramena. Ostao je u tijelu, doktor je izvadio geler i sanirao je ranu nekom najnovijom metodom. Medicinska njega je bila na najvišem mogućem nivou. Ruka je sada fiksirana pošto imam i prelom, moram strogo mirovanje neko vrijeme, slijedi rehabilitacija i ostalo, ali sve je to… Bila sam na kontrolnom pregledu i doktor je zadovoljan u kom smjeru ide oporavak. Sada sam u rukama naših stručnjaka, ovdje ću ići na kontrolu. Turski narod je sve učinio da uprkos terorističkom napadu i ovoj mojoj povredi, o ovoj zemlji imam isključivo pozitivne utiske. Stekla sam sjajne prijatelje i dobila ogromnu podršku u ovoj gostoprimljivoj državi. Pretrpjela sam stvarno veliku traumu ali se vraćam sa minimalnim posljedicama da kažem, i psihičkim i fizičkim, zahvaljujući tim divnim ljudima koji su mi se našli – priča Dragana Ristić.
Srećan kraj
Veliku podršku u najtežim trenucima, Dragani je pružila porodica. Sada, kada se sve završilo na najbolji način, svi su srećni.
– Porodica je bila zabrinuta, suprug je došao kod mene odmah poslije tog događaja, vidio me je, pa je morao da se vrati jer su djeca već čula i zabrinuti su bili. Onda je sestra bila kod mene a suprug se vratio kod djece. I drugi članovi porodice su dolazili, bili su kraj mene svo vrijeme, svi su bili zabrinuti. Sve se dobro završilo i sada smo svi srećni zbog takvog kraja.