U prvu krađu krenuo sam kad sam imao svega 14 godina. Sjećam se svega kao da je juče bilo. Tadašnje društvo i ja upali smo u jednu kuću i počeli kupiti sve što nam je došlo pod ruku a što se moglo prodati za koliko-toliko.
Ovim riječima počinje svoju ispovijest S.V. (21), kojem je izrečena vaspitno-popravna mjera zbog više teških krađa i koji svoju kaznu služi u Odjeljenju Vaspitno-popravnog doma za mušku omladinu (VPD), u okviru Kazneno-popravnog zavoda Banjaluka na Tunjicama pišu Nezavisne .
"U toj prvoj krađi uzimali smo sve, od onih najsitnijih kućnih aparata do radnih mašina. Kasnije smo tražili prvo one vrednije stvari: novac, zlato, vredniji alat ili oružje ako nađemo, i slično", priča S.V.
Kaže da je učestvovao u više od 50 krađa. Tačnog broja ne može da se sjeti jer ih je bilo puno.
"Moji roditelji su sve pokušali uraditi da me vrate na pravi put, branili su mi da se družim s tim lošim društvom u koje sam upao, ali nisu uspjeli jer sam se oteo kontroli. Sad mi je najžalije njih, mojih roditelja i brata i sestre, jer znam koliko su patili zbog mene", navodi on.
Najveća želja mu je da odsluži svoju kaznu i da se vrati u normalan život.
"Nadam se da ću se zaposliti, ovdje se školujem za ugostiteljski smjer i valjda ću naći posao kad izađem", priča S.V., dodajući da se, osim školovanja, u domu bavi i slikanjem, tehnikom grafita.
"To me baš privuklo, a vaspitači kažu da imam talenta za slikanje. Na početku je znalo biti dosadno, ali sada imamo na raspolaganju dosta aktivnosti. Igramo fudbal, idemo na plivanje, ima teretana, zatim uređujemo dvorište, baštu... Ako hoćete da radite, uvijek ima čime da se bavite", kaže on.
Zoran Benak, rukovodilac VPD-a, kaže da je S.V. na dobrom putu i da su zadovoljni njegovim trudom da se popravi.
"U proteklih osam godina u VPD je bilo upućeno 68 maloljetnika. Oni ovdje ostaju između šest mjeseci i četiri godine, s tim da sud na svakih šest mjeseci razmatra da li postoji osnov za obustavu izvršenja ili njene zamjene nekom drugom vaspitnom mjerom. Sve zavisi od postignutog stepena resocijalizacije, vrste krivičnog djela, uzrasta maloljetnika, stepena završenog obrazovanja, porodičnih prilika...", pojašnjava Benak.
On ističe da je povećanje maloljetničke delinkvencije posljedica poremećaja sistema vrijednosti koji vlada u društvu, kao i toga što roditelji sve manje vremene provode s djecom jer se bore sa egzistencijalnim problemima.
"Mladi svoje uzore vide u kriminalnom okruženju koje vlada u društvu. Njihovi uzori su ljudi koji se voze u zatamnjenim džipovima, koji se nasilnički ponašaju i, nažalost, ne budu kažnjavani", naglasio je Benak.
Radenko Vujasin, direktor KPZ Tunjice, kazao je da VPD ne bi trebalo da se nalazi u okviru KPZ jer maloljetni vaspitanici ne bi smjeli biti ni u kakvom kontaktu s osuđenicima, pa čak ne bi smjeli ni da ih vide.
"Ipak, prisiljeni smo zbog nedostatka smještajnih kapaciteta da na ovaj način osposobimo VPD, a u planu nam je da jednu od škola koje nisu u upotrebi osposobimo i rekonstruišemo za smještaj maloljetnika", pojasnio je Vujasin.