Island je, podsjećanja radi, protekle subote sa 52,8 odsto glasova protiv i 47,2 odsto glasova za odbacio mogućnost da ta zemlja nastavi pregovore s EU o punopravnom članstvu. Za su većinom glasali mlađi i urbani glasači, a protiv glasači iz ruralnog područja i starije životne dobi. Inače, da je referendum uspio, to ne bi značilo da Island pristupa EU, već bi bio organizovan novi referendum nakon završetka pregovora, i tada bi se građani te zemlje izjasnili da li su za pristupanje bloku.

Suprotstavljena mišljenja

U medijskim analizama prije i nakon referenduma, formirala su se dva suprotstavljena mišljenja. Prema jednoj vrsti analize, neuspjeh referenduma u Islandu će odmoći zemljama zapadnog Balkana jer je, prema pisanju Euronewsa, Politica i EU Observera, Evropska komisija bila spremna da ubrza proces primanja Crne Gore jer je željela izbjeći utisak da se za članstvo preferiraju zemlje bogatog sjevera na uštrb zemalja siromašnijeg juga.

Druga vrsta analize ističe da će upravo zbog neuspjeha referenduma u Islandu EU biti motivisanija da primi zemlje zapadnog Balkana, kako bi pokazala da je proces proširenja EU idalje aktivan.

Island nije potpuno van EU 

Da bi se pravilno razumio kontekst, bilo bi važno naglasiti da je Island trenutno više nego jednom nogom već u EU. Oni su dio šengenskog prostora, a što je još važnije, dio su Zajedničkog evropskog tržišta, koje predstavlja samu jezgru EU. EU je osnovana kao politička organizacija okupljena na osnovu ekonomskog povezivanja prvo kroz Zajednicu za ugalj i čelik, pa onda postepeno ka sve većoj ekonomskoj integraciji. Odbijanjem da postane punopravna članica, Island idalje ostaje u ključnim institucijama EU, s tim da na njihovo formiranje ne može da utiče.

Prije nekoliko godina, prilikom posjete Norveškoj, koja je kao i Island takođe dio Šengena i Zajedničkog evropskog tržišta, rečeno nam je da se u njihovoj zemlji to zove "faks demokratija" u kojoj svakog ponedjeljka sekretarijat Vlade Norveške dobije iz Brisela set mjera koje moraju implementirati a da ne mogu biti za stolom kada se o njima odlučuje.

Bogate zemlje ne žele u EU? 

Referendum je pokazao zanimljiv trend – bogate zemlje žele bliske ekonomske odnose s EU, ali ne žele punopravno članstvo, dok siromašne zemlje žele punopravno članstvo, upravo zato što smatraju da bi im članstvo u EU donijelo ekonomsko blagostanje.

Osim Islanda, slično su glasali građani Velike Britanije, Norveške i Švajcarske, u Velikoj Britaniji gotovo s identičnim rezultatom. Sve ove zemlje imaju tijesne ekonomske odnose s EU i vrlo sličan nivo integrisanja.

Najrealniji scenario za BiH

U svakoj od njih glavni razlog za odbijanje punopravnog članstva bilo je neko ideološko pitanje – u Velikoj Britaniji pitanje migracija, u Švajcarskoj odnos prema poljoprivredi, u Norveškoj, sudbina nacionalnog naftnog fonda, a na Islandu odnos prema ribarstvu i ribarskoj politici.

Glavna poruka je to da bogate zemlje imaju veći luksuz da više pažnje obraćaju na ideološka pitanja, dok se siromašnijim zemljama žuri da postanu bogate. Jedini izuzetak je Srbija, u kojoj, iako je siromašna zemlja, većina stanovništva ne želi da zemlja postane članica.

Ako sve sve uzme u obzir, realniji je scenario da će neuspjeh islandskog referenduma donekle ubrzati evropski put Crne Gore, jer Brisel treba dobre vijesti sa Balkana, a Crna Gora je strateški pozicionirana zemlja s malim stanovništvom koje bi relativno lako bilo integrisati. Ako Crna Gora postane članica, to bi onda mogao biti podsticaj i za ostale zemlje u regionu.