
Kraj ljeta pravo je vrijeme za uklanjanje donjih listova, zaperaka i starih stabljika paradajza. Mnogi baštovani tada sav odbačeni biljni materijal jednostavno bace ili spale, što se nikako ne preporučuje, posebno u periodu kada i najmanja varnica može da izazove ozbiljne posledice.
Zdravi ostaci biljke paradajza mogu se iskoristiti u bašti na tri načina: za kompostiranje, kao organski materijal za pripremu budućih leja, ali i za pravljenje tradicionalnih biljnih preparata protiv pojedinih štetočina.
Važno je, međutim, napraviti jasnu razliku između zdravih i oboljelih biljaka. Lišće i stabljike sa znacima bolesti ne treba koristiti za pripremu preparata niti ostavljati na mjestima na kojima bi mogli da doprinesu širenju biljnih patogena.
Djeda Rankov preparat protiv biljnih vaši
Tokom avgusta, kada se paradajzu uklanjaju donji listovi i zaperci, može da se nakupi poprilična količina zelene mase. Jedan od tradicionalnih načina da se ona iskoristi jeste priprema biljnog preparata za tretiranje biljaka koje su napale štetočine.
Prema savjetu djede Ranka, iskusnog baštovana, lišće i stabljike treba sitno iseckati, staviti u kantu od 10 litara i preliti toplom vodom. Zatim se dodaje oko 100 grama narendanog sapuna za domaćinstvo, a mješavina se ostavlja da odstoji tri dana.
Nakon toga, tečnost se procijedi, razredi vodom u odnosu 1:1 i koristi za prskanje biljaka poput kupusa, rotkvica i krastavaca. Sapun pomaže da se preparat duže zadrži na listovima, prenosi Žena Blic.
Ipak, ovakve domaće preparate treba koristiti oprezno i najpre ih isprobati na manjem dijelu biljke, jer koncentracija aktivnih jedinjenja nije standardizovana kao kod registrovanih sredstava za zaštitu bilja.
Za pripremu preparata koristi se isključivo zdravo lišće. Biljne dijelove sa mrljama, plesnima ili drugim znacima oboljenja ne treba upotrebljavati.
Stare stabljike pretvorite u organsko đubrivo
Drugi način podrazumijeva korišćenje zdravih ostataka paradajza kao organskog materijala koji će se postepeno razgrađivati u zemlji.
Prema pomenutom baštovanskom savjetu, krajem avgusta, nakon uklanjanja biljaka, iskopa se kanal dubok oko 25 centimetara. Na dno se stavlja sloj usitnjenih biljnih ostataka, a zatim se sve prekriva zemljom.
U originalnom postupku preporučuje se i dodavanje drvenog pepela kao izvora mineralnih materija, kao i rastvora vode, male količine uree i šećera, čija je svrha da podstakne razgradnju organske materije.
Ipak, s pepelom i drugim dodacima ne treba pretjerivati. Njihova opravdanost i potrebna količina zavise od sastava i pH vrednosti zemljišta, pa ista mjera nije podjednako dobra za svaku baštu. Do proljeća bi biljni materijal trebalo dobrim dijelom da se razgradi i obogati zemljište organskom materijom.
Poštujte plodored, izbjegnite početničku grešku
Poseban oprez potreban je kada je riječ o biljkama iz porodice pomoćnica, kojoj pripadaju paradajz, paprika, krompir i patlidžan. Pojedini uzročnici bolesti mogu da opstanu na biljnim ostacima ili u zemljištu.
Zbog toga je važno poštovati plodored, odnosno izbjegavati uzastopno gajenje istih ili srodnih kultura na istom mjestu.
Na leji u koju su zakopani zdravi ostaci paradajza naredne sezone mogu se gajiti druge kulture, dok bi za paradajz i njegove bliske srodnike trebalo odabrati drugi dio bašte.
Može i u kompost, uz poštovanje pravila
Ako nemate vremena da pravite posebne leje ili kanale, zdrave ostatke paradajza možete usitniti i dodati kompostu zajedno s drugim biljnim materijalom. Ključna riječ ponovo je – zdravi.
Ako je paradajz tokom sezone pokazivao znake ozbiljnih gljivičnih, bakterijskih ili drugih bolesti, zaražene ostatke nije preporučljivo ubacivati u običan kućni kompost, koji često ne dostiže dovoljno visoku temperaturu da bi uništio određene patogene.
Zdrave stabljike i listovi, s druge strane, predstavljaju vrednu organsku materiju koja se pravilnim kompostiranjem razgrađuje i kasnije može da doprinese kvalitetu zemljišta.
Zato, kada u avgustu i septembru budete raskrčivali paradajz, nemojte automatski sve biljne ostatke smatrati otpadom. Zdravi dijelovi biljke mogu dobiti drugi život u bašti, ali ih treba koristiti promišljeno, dok oboljele biljke zahtijevaju drugačiji tretman.