Kultura
04.05.2022.
18:48
Irfan Mensur o prijateljstvu sa Lanetom Gutovićem I POSLEDNJOJ PORUCI OD LANETA
Izvor: novosti.rs
0
Podijeli
Glumac Irfan Mensur otkriva da su pokojni Lane Gutović i on uloge u "Tesnoj koži" prihvatili samo zbog para, ali i da je lik profesora engleskog jezika Japanca obilježio njegovu karijeru.
- Taj film je snimljen tako što je reditelj Mića Milošević za glavne uloge uzeo sve nas koji smo se i privatno družili: Laneta, Nikolu Simića, Voju Brajovića i mene. U to vrijeme se nije snimala takva vrsta ostvarenja i svi smo znali da je u pitanju laka komedija. Jedini razlog zbog kojeg smo pristali da igramo bilo je to što smo bili jako dobro plaćeni. Na svoju inicijativu povukao sam se iz tog projekta posle prvog dijela. Međutim, film je doživio veliki uspjeh, kao i svi njegovi nastavci, i tada sam shvatio da sam pogriješio. Kada bih mogao ponovo da biram, bilo bi me u svim dijelovima. Barem bih bolje živio - počinje priču Irfan za "Hit Informer" i dodaje da ga ljudi i dalje najviše pamte po "Tesnoj koži".
- Posle više od 100 televizijskih i filmskih uloga koje sam odigrao u karijeri, i dalje sam ostao Japanac. Dešava mi se, kada automobilom stanem na crveno svjetlo na semaforu, da mi ljudi prilaze, lupaju u vjetrobran i viču: "Japanac, Japanac." Tako je kako je, i to mi ne smeta.
Mensur kaže da nikada neće zaboraviti čuvenu scenu iz "Tesne kože" koju je u kafani snimio sa sa Lepom Brenom, Jelicom Sretenović i Lanetom Gutovićem:
- Tada sam Brenu prvi put vidio uživo. Bili smo totalno dva različita svijeta. Ona je bila na početku muzičke karijere, a ja sam se bavio pozorištem i filmom i do tada nismo imali dodirnih tačaka. Sjećam se da je profesionalno odradila svoj dio posla. Nakon toga, prvi put smo se ponovo sreli tek posle 32 godine na jednoj proslavi, gdje sam bio proglašen za ličnost godine.
Prijateljstvo sa Lanetom Gutovićem trajalo je duže od 40 godina, a pokojni prijatelj u amanet mu je ostavio originalni nadimak.
- Naše drugarstvo počelo je kada sam došao u Jugoslovensko dramsko pozorište davnih sedamdesetih godina. Voja Brajović i Lane su već uveliko bili dio ansambla i srdačno su me prihvatili. Lanetu je bilo komplikovano da zapamti moje ime, i kada smo se upoznavali, rekao mi je: "Joj, je l' mogu da te zovem Ari?" Rekao sam mu da može i od tada sam cio život za njega bio Ari - priča Irfan i dodaje da ga je Gutović u poslednjoj poruci nazvao upravo tim nadimkom:
- Dok je ležao na Vojnomedicinskoj akademiji, gdje se pored kovida borio i sa drugim respiratornim problemima, poslao mi je poruku: "Ari, mnogo sam mator." Dva dana nakon toga je preminuo.
Zahvaljujući Lanetu, Mensur je zavolio ribolov:
- Zarazio me je pecanjem. Zbog njega sam kupio opremu, pa smo često odlazili u Krčedin i pecali. Nalazili smo se u četiri ujutru i odlazili da lovimo ribu. Sa sobom smo često nosili i vreće za spavanje. Sjećam se da su nam jedne noći svinje pojele sve što smo ponijeli od hrane. Lane je pecanje voleo do kraja života, a ja sam vrlo brzo odustao od toga jer sam shvatio da mi ne prija. Bez obzira na to, Lane i ja smo bili veoma vezani, pravi prijatelji.
- Posle više od 100 televizijskih i filmskih uloga koje sam odigrao u karijeri, i dalje sam ostao Japanac. Dešava mi se, kada automobilom stanem na crveno svjetlo na semaforu, da mi ljudi prilaze, lupaju u vjetrobran i viču: "Japanac, Japanac." Tako je kako je, i to mi ne smeta.
Mensur kaže da nikada neće zaboraviti čuvenu scenu iz "Tesne kože" koju je u kafani snimio sa sa Lepom Brenom, Jelicom Sretenović i Lanetom Gutovićem:
- Tada sam Brenu prvi put vidio uživo. Bili smo totalno dva različita svijeta. Ona je bila na početku muzičke karijere, a ja sam se bavio pozorištem i filmom i do tada nismo imali dodirnih tačaka. Sjećam se da je profesionalno odradila svoj dio posla. Nakon toga, prvi put smo se ponovo sreli tek posle 32 godine na jednoj proslavi, gdje sam bio proglašen za ličnost godine.
Prijateljstvo sa Lanetom Gutovićem trajalo je duže od 40 godina, a pokojni prijatelj u amanet mu je ostavio originalni nadimak.
- Naše drugarstvo počelo je kada sam došao u Jugoslovensko dramsko pozorište davnih sedamdesetih godina. Voja Brajović i Lane su već uveliko bili dio ansambla i srdačno su me prihvatili. Lanetu je bilo komplikovano da zapamti moje ime, i kada smo se upoznavali, rekao mi je: "Joj, je l' mogu da te zovem Ari?" Rekao sam mu da može i od tada sam cio život za njega bio Ari - priča Irfan i dodaje da ga je Gutović u poslednjoj poruci nazvao upravo tim nadimkom:
- Dok je ležao na Vojnomedicinskoj akademiji, gdje se pored kovida borio i sa drugim respiratornim problemima, poslao mi je poruku: "Ari, mnogo sam mator." Dva dana nakon toga je preminuo.
Zahvaljujući Lanetu, Mensur je zavolio ribolov:
- Zarazio me je pecanjem. Zbog njega sam kupio opremu, pa smo često odlazili u Krčedin i pecali. Nalazili smo se u četiri ujutru i odlazili da lovimo ribu. Sa sobom smo često nosili i vreće za spavanje. Sjećam se da su nam jedne noći svinje pojele sve što smo ponijeli od hrane. Lane je pecanje voleo do kraja života, a ja sam vrlo brzo odustao od toga jer sam shvatio da mi ne prija. Bez obzira na to, Lane i ja smo bili veoma vezani, pravi prijatelji.