Višković je otvoreno za naš portal odgovorio na brojna aktuelna pitanja - prisjetio se svih proteklih godina dok je bio na čelu Vlade RS, ali nam je otkrio i planove koji se odnose na "Autoputeve Republike Srpske".

INFOBIJELJINA: Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom u periodu dok ste bili premijer i postoji li nešto što biste mijenjali iz tog perioda?

VIŠKOVIĆ: Naprosto, takav je život, takav je taj poziv, da ste često odgovorni za stvari na koje ne možete uticati dalje, koje uopšte nisu na nivou Vlade Republike Srpske, nisu ingerencije Vlade, ali odgovornost jeste. Kad pominjete poresku politiku, kad pominjete razne odluke, često je bilo primjedbi - više korištenja domaćih roba, usluga, zabrana uvoza, recimo u sezoni voća, povrća.

To su neke stvari - da bi se omogućilo da naši poljoprivredni proizvođači plasiraju svoje proizvode. Ili mesa, prerađevina, i tako dalje. Sad bih mogao o tome pričati vjerovatno 24 sata, ali naprosto to nisu bile odluke koje možete donijeti na nivou Vlade, a naši ljudi su tražili da se rješava to pitanje. Pa na kraju imamo i pitanje autoprevoznika u BiH, pa u kontekstu toga i autoprevoznika Republike Srpske - svi ti njihovi zahtjevi, ili 90 odsto njihovih zahtjeva, su na nivou BiH.

I onda sam često u javnosti govorio: nekad zavidim predsjednicima vlada suverenih zemalja - znači, ako odgovarate, onda imate i mehanizme donošenja odluka, i onda na neki način jeste krivi ili niste krivi. A ovdje u BiH često budete krivi za nešto što naprosto vi ne možete riješiti. Tako da, sedam godina na čelu Vlade Republike Srpske - ipak je to najduži premijerski mandat u kontinuitetu - i na to sam ponosan.

Ponosan sam na činjenicu da nisam otišao sa čela Vlade zato što sam bio pritisnut štrajkovima ili nekim nezadovoljstvom naših građana, nego naprosto u dogovoru sa predsjednikom Republike. I poslije izbora iz 2022. godine u suštini je bilo rečeno da ostajem na poziciji premijera neke još dvije godine. Eto, ja sam igrom slučaja ostao i tri godine, i sve u svemu otišao sam kao pobjednik, pod znacima navoda.

Vidite šta se dešava u jednoj moćnoj Francuskoj - premijer podnosi ostavku poslije 27 dana i rekao je jednu činjenicu koju često predsjednici vlada ne mogu ili nemaju taj luksuz da kažu, a on je rekao - da se političke partije ponašaju kao da su oni apsolutni vladari u skupštinama i ispostavljaju neke zahtjeve prema samom predsjedniku vlade koji često budu pogrešni, ali vi ne možete uticati na to. Često u javnosti govorim: nijedan premijer u suštini ne bira vladu, nego sastavlja vladu - i to je veoma velika razlika između ta dva termina. Jedno je birati, a drugo je sastavljati od onoga što dobijate.

I često je bilo priča o rekonstrukcijama, o nekim drugim stvarima, i u suštini to se ponovo svede na ljude možda koji najbolje u toj istoj vladi rade svoj dio posla. Oni koji su zaštićeni putem svojih stranaka, putem svojih predsjednika stranaka, oni će i dalje ostati - i onda nemate neki efekat po tom pitanju. Ali, na šta sam ponosan? Ponosan sam na mnoge stvari.

Prije svega mogu da vole, da ne vole, da kritikuju, da nazivaju pogrdnim imenima - svašta sam pročitao o sebi i često postavim pitanje: jesam li to ja? Jesam li ja taj o kome neko piše? Ali onda kad razmislim i vidim ko to piše, onda mi bude sve jasno. Jer danas je, eto, tu mobilni telefon - ne treba vam ni kamera, ne treba vam ni redakcija, ne treba vam ni televizija, ne trebaju vam ni urednici, ništa. Vi ste kao neki novinar: imate opremu, slikate, snimite, imate portal, objavite, kritikujete - a onda oni naručeni u tim komentarima bljuju vatru, utrkuju se ko će izgovoriti neku pogrdniju riječ, i tako dalje i tako dalje.

Ali, to više govori o njima. Ja sam naučio u životu da radim i iza mene govore djela. Ja sam došao iz jednog malog mjesta, Saobraćajni fakultet u Sarajevu završio u roku i kao jedan od najboljih studenata ostao kao asistent na tom fakultetu, a da nisam imao pozadinu ni politike, ni porodice, ni uticajnih roditelja... Nego, jednostavno taj moj rezultat, taj moj rad me kvalifikovao za to radno mjesto. Bio sam asistent na tri najvažnija predmeta koja se izučavaju na Saobraćajnom fakultetu, a to su ispitivanje i održavanje motornih vozila, drumska prevozna sredstva i eksploatacija motornih vozila.

Znači, u suštini, ko položi ta tri ispita, on je završio Saobraćajni fakultet. Poslije toga, godinama radim na Saobraćajnom fakultetu u Doboju. Radio sam i cijelo vrijeme mandata, radim i danas. I negdje polovinom iduće godine biću biran u zvanje redovnog profesora, a sada sam u zvanju vanrednog profesora. Ja sam doktorirao na Saobraćajnom fakultetu u Doboju.

Bio sam upisao magistarske i doktorske studije na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu. Međutim, zbog svih dešavanja u BiH devedesetih godina, u tom periodu sam morao napraviti pauzu skoro pet godina. Onda sam to poslije nastavio ovamo, a ne u Beogradu. U suštini, sve sam radio na državnim fakultetima, nikad ništa na privatnim. I ja sam jedan od posljednjih „mohikanaca“ na ovim prostorima koji daje prednost državnim fakultetima, bez obzira što poštujem i privatne fakultete - ali razlika je, kako kažu, drastična. Tako da ima nekih stvari koje često ja sebi kažem - da li sam ja rođen u neko pogrešno vrijeme, da li ja neke stvari sagledavam drugačije.

Ja sam od ljudi koji poštuju porodicu, znanje, one naše vrijednosti: od krsne slave, porodice, do crkve, do svih naših običaja. A nikad neću potrčati prvi tamo negdje da se slikam, to je možda i bila neka zamjerka koja mi je izgovarana u periodu dok sam bio predsjednik Vlade - zašto se nisam medijski još više eksponirao, u smislu „vodite kamermana i kod frizera“, „vodite kamermana i kad kupujete u radnji“, i tako dalje. Ne, ja to nisam želio i ne želim ni danas. Dok sam bio predsjednik Vlade, svjestan sam bio te činjenice i amnestirao sam moje ljude iz službe obezbjeđenja - da je to moja odgovornost, ne njihova. Ja sam znao sam sjesti u kola, doći među par hiljada ljudi.

Ako vam kažem da sam kao predsjednik Vlade išao u Sarajevo na Baščaršiju i da nisam imao ni jedan jedini problem - da jednostavno uđem tamo u ćevabdžinicu i naručim ćevape i sjednem. Pola ljudi me gleda kao vanzemaljca, pola ljudi ne vjeruje da sam to ja. Pa ono - ova mi je faca poznata, ali nemoguće da je to on - jer kako će ući, a da prije njega ne ulazi, ne znam ni ja, par ljudi, i tako dalje, iza njega, oko njega… Ne, ja sam živio svoj život, nisam se nikada odrekao svojih prijatelja. Oni prijatelji što su mi bili i u periodu prije, evo i danas poslije, to su i danas moji prijatelji.

Tako da, to tapšanje po leđima dok ste na nekoj funkciji - meni to ništa ne znači. Znao sam ja i tada da je to lažno, da je to dodvoravanje, da je to privremeno. Ja živim svoj život, uvijek ću ga živjeti na takav način. Možda nekome to smeta, nekome ne smeta. Mogu da kažu: „Znate, nije seljak po mjestu rođenja“, „nije neko glup“. Ako sam rođen u velikom gradu, nisam sad nešto iznad nekoga. Izvinite, hajmo se malo vratiti pa vidjeti gdje su rođeni razni srpski velikani - i mnogi evropski i svjetski velikani, pa ćete vidjeti da nisu to baš uvijek prijestonice, kako neko misli. Tako da, život je pred nama i ono što ste vi postavili kao pitanje - djela u suštini treba da govore o čovjeku.

Ponovo kažem - mogu da me osporavaju, mogu da izmišljaju razne priče, ali evo, danas sam na toj poziciji da nastavim realizaciju nekih započetih projekata. Zahvaljujući predsjedniku Republike, gospodinu Miloradu Dodiku, i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, mi smo pokrenuli tu inicijativu za koju ja živim i danas - da povežemo Beograd i Banjaluku autoputem preko teritorije Republike Srpske. I mi smo na dobrom putu da to uradimo.

Ostaje još na neki način nepokrivena dionica od Doboja do Vukosavlja - ostalo je, u suštini, u fazi ugovaranja i izvođenja. Imamo izgrađenu dionicu od Banjaluke do Doboja, a ako već hoćemo - i do Gradiške od Banjaluke. Tako da, izgraditi autoput nije nešto što se završava u jednom mandatu i u par godina. Ima tu milion problema - projektovanje, izgradnja, obezbijediti investiciju, obezbijediti finansiranje, riješiti imovinsko-pravne odnose, i tako dalje.

Sama gradnja, kad imate i novac i projekat i sve, traje od tri do pet godina za dionicu od, da ne kažem, dvadesetak kilometara. Tako da, nekad ljudi budu malo nestrpljivi u smislu - „pa kad će biti završeno“. Ponosan sam na mnoge te projekte. Republika Srpska nije imala ozbiljniji projekat u energetici poslije, evo - Bočac je ovdje bio negdje, ali manjeg kapaciteta. Zadnji energetski projekat bio je Višegrad, tamo 80-ih godina. U vrijeme mog mandata krenuli smo sa izgradnjom Dabra, krenuli smo sa izgradnjom Bistrice, radi se i na Mrsovu, radimo i na solarnim elektranama.

To je nešto što je malo čak i uzelo neki zamah, a nije realno. Mi imamo skoro oko dvije hiljade megavata izdatih koncesija po pitanju solara, ali tu ne ide baš gradnja, nije to baš toliko zanimljivo koliko su mnogi ljudi potrčali prema toj priči. To je zanimljiva priča za proizvodne kapacitete ili recimo domaćinstva - da imate svoju električnu energiju, pa da nabavite, postavite solarne panele, itd. Ono što posebno hoću da istaknem, i žao mi je što je to, po meni, neopravdano, malo napravilo zastoja - a to je Buk Bijela, izgradnja hidrocentrale na gornjem toku Drine, znači Buk Bijela, Foča i Paunci, sa Srbijom.

Ja mislim da taj projekat pod hitno treba da krene u svoju realizaciju, jer Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji je donio tu neku polovičnu odluku, u suštini nikad nije zabranio gradnju. Trebalo bi koncesiju da izda Komisija za koncesije BiH, ne Republike Srpske. Tamo postoje neki ljudi koji primaju plate, a nikada nikome nisu izdali koncesiju. Napravljen je zastoj u tom dijelu.

INFOBIJELJINA: Nabrojali ste niz projekata. Ima li Vaš nasljednik na funkciji premijera, Savo Minić, težak zadatak da nastavi gdje ste Vi stali?

VIŠKOVIĆ: Svaki predsjednik Vlade ima težak zadatak i ne treba on ništa da nastavi gdje sam ja stao. On treba samo da radi svoj dio posla i ništa više. Tako da, ja sam imao korektnu saradnju sa gospodinom Minićem dok je on bio ministar kod mene u Vladi. I danas imamo korektnu saradnju i ja se nadam da će zaista Savo Minić pokušati nastaviti sve te projekte. I ja znam da je on na sjednicama Vlade učestvovao u donošenju odluka o kojima sam govorio.

Znam i da je njegov strateški cilj da se Banjaluka i Beograd povežu autoputem, i da je to strateški cilj i svih budućih premijera, bez obzira kako se zvali - da sagradimo sve ove objekte u vezi sa proizvodnjom električne energije, da što više privučemo strane investicije po pitanju izgradnje objekata. Ja sam ponosan, bez obzira kako će neko reagovati na vaš tekst u smislu komentara, itd.

Imao sam priliku prije možda 15-ak dana da otvorim jednu od najvećih fabrika na prostoru Bosne i Hercegovine - jednu livnicu koja je dogovorena mojim odlaskom u Italiju 2023. godine, sa investitorima PMP. I ovom prilikom pozdravljam vlasnika te firme. To je porodična firma, a napravili su investiciju od blizu 40 miliona evra, sa perspektivom da to bude investicija od 100 miliona evra. Otvorena je ta fabrika sa prvih 100 zaposlenih radnika u Laktašima, u industrijskoj zoni, a tu imate i Male, koja je isto tako njemačka kompanija, koja je prije možda nekih godinu dana otvorila nove pogone. Imate i GMP, domaćeg investitora, koji je isto tako tu sagradio, ali zašto ne pomenuti i našeg i vašeg prijatelja, kompaniju PAS iz Bijeljine, koja sa svojim njemačkim partnerima kompletnu proizvodnju želi da preseli iz Poljske i Češke na prostore Republike Srpske.

I to su, po meni, te pobjede. Kad vi u vremenu kad vas svi osporavaju, kad vam svi nešto zabranjuju, kad vam svi uvode neke zabrane, uspijete dovesti investitore i otvarati pogone. U prethodnom periodu, znate da je naloženo skoro poslovnim bankama da ne mogu da rade sa Vladom, budžetom, institucijama itd. Ali neću zaboraviti ni slovenačku Iskru, koja je isto tako napravila značajan pogon. Iako je bilo pritisaka na sve ove kompanije - i u Italiji da ne investiraju u Republiku Srpsku, i u Sloveniji da ne investiraju u Republiku Srpsku, i u Njemačkoj da ne govorim - ti ljudi su vođeni ekonomskim principima, i došli su. Zašto ja ovo govorim? Zato što smo, dok sam predvodio vladu, donijeli mnoge mjere koje se odnose na olakšice prema našim privrednim subjektima. Imamo najmanje poreske stope, nije oporezovana dividenda, porez na dobit je među najmanjima.

Naš poreski klin je najpovoljniji. Po nekim londonskim časopisima izabrani smo među deset destinacija za investicije u svijetu - konkretno na sedmom mjestu. To su sve stvari koje su rađene i mi smo spasili našu privredu u koroni i u energetskoj krizi. Znate da smo imali veliku pomoć Ruske Federacije kad je cijena gasa divljala - na berzi i preko hiljadu evra za hiljadu kubika, a mi smo imali cijene koje su u tom momentu bile pet puta niže, nevezane za berzu. Imali smo sreću da imamo svoju električnu energiju, i to je spasilo i nas i privredu, i radna mjesta.

Jedino smo ceh plaćali kod nafte i derivata, jer to nismo mogli kontrolisati, ali saradnja sa partnerima, sindikatima, poslovnom zajednicom, Privrednom komorom, socijalnim partnerima, boračkim i drugim udruženjima, bila je veoma dobra. Kada su u pitanju penzioneri - uzmite samo pogledajte: u čijem mandatu je bio najveći rast penzija, plata i socijalnih davanja?

Među prvima smo uveli mjere podrške natalitetu  4+, besplatne udžbenike, sufinansiranje kamata za mlade bračne parove itd. Kad sam došao na čelo Vlade 2018. godine, trudničko i porodiljsko bolovanje je 100 odsto bilo na teret poslodavca. Tada su mlade majke, žene, morale da kriju trudnoću jer bi dobile otkaz. Danas je to sve na teret Republike Srpske - i porodiljsko, i čuvanje trudnoće, i sve ostalo. Ponosan sam na te stvari, skupa sa mojim ljudima, članovima Vlade, koalicionim partnerima...

INFOBIJELJINA: Da li su Vam kritike opozicije pomagale ili odmagale u obavljanju funkcije?

VIŠKOVIĆ: Zavisi kakva je kritika. Ako kritika dolazi od normalnih ljudi, ako kritika dolazi od školovanih ljudi, ako kritika dolazi od pametnih ljudi, onda pomažu. Ako kritika dolazi od ljudi koji u životu ništa nisu napravili, onda šta vama ta kritika znači? Šta vama znači? Nije mi ni koristila, ni odmagala, evo nisam previše vremena tome posvećivao, i ja sam jedan od ljudi koji je bio zabranio mojim saradnicima da mi prepričavaju novinske natpise i da mi ujutru donesu te gluposti na sto i da kažu ovaj medij, ova televizija, ovaj portal, ova novina su napisali to i to.

Ja to nisam niti htio da čitam, niti dajem tome značaja, i čak sam bio zabranio da mi to prepričavaju, šta je ko napisao, pa makar to bilo i afirmativno. Znači, nije me to interesovalo, nego išao sam dalje, dalje, dalje, i pokušao da vodim Vladu kao svoju porodicu, kao svoju kuću.

INFOBIJELJINA: A kakva je bila vaša saradnja sa lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj, uključujući i Bijeljinu?

VIŠKOVIĆ: Što se tiče saradnje sa lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj - moja namjera je uvijek bila da budem korektan prema svima. Kada je, recimo, gospodin Petrović izabran za gradonačelnika Bijeljine, došli smo Dodik, Željka Cvijanović i ja u posjetu gradu. Sastanak je, iskreno, bio odličan - čak sam u jednom trenutku pomislio da su priče o njemu pretjerane, čovjek je djelovao sasvim normalno i korektno. 

Međutim, čim smo izašli na konferenciju za štampu, rekao je potpuno suprotno od onoga o čemu smo pričali na sastanku. Kada je bila afrička kuga svinja, poplave i druge nevolje, više puta sam pokušao da stupim u kontakt - moja sekretarica je zvala njegovu sekretaricu, ali se on nikad nije javio. A trebalo je da zajednički reagujemo, grad i Republika zajedno. Ta afrička kuga je Republiku Srpsku koštala blizu 30 miliona maraka, a najveći trošak bio je u Bijeljini. Prijetilo je da se uništi čitav fond svinja, ali smo uspjeli da to spriječimo.

Danas Republika Srpska ima više svinja nego prije kuge, što znači da smo očuvali i tu vrstu životinja. Čovjek se nikada više nije javio. Pa kako da sa njim sarađujemo? Ipak, kad god bi se desio neki problem, ja sam se uvijek čuo sa svim načelnicima - bez obzira iz koje partije dolazili, te poručio da će imati moju pomoć koliko god mogu da pružim. Nisu to bili milioni koje sam nosio u džepu kako su oni mislili, ali niko nije ostao bez pomoći.

U Modriči je, na primjer, bio ekološki problem sa onom jamom, vezano za rafineriju ulja, i tu smo pritekli u pomoć. U Banjaluci, pa i drugim mjestima, više puta smo pomagali kod poplava i drugih problema. Dakle, niko nije bio zapostavljen. Sve zavisi od čovjeka koji je na čelu lokalne zajednice - ako je on korektan, i vi ste korektni prema njemu. Nikada nisam pravio razlike. Nema nijedne opštine u Republici Srpskoj, od Trebinja do Novog Grada, iz koje mogu reći da Vlada nije pomogla u nekom projektu koji je bio važan za tu lokalnu zajednicu. Radili smo koliko su nam mogućnosti dozvoljavale. Znam da su očekivanja ljudi često bila veća, ali ipak - kad se osvrnem, vidim da smo uradili mnogo. Bavim se ovim poslom više od 20 godina, i često u hodnicima Narodne skupštine, nakon burnih rasprava, sjednemo u restoran, popijemo i kafu, šalimo se i razgovaramo kao ljudi.

Uvijek sam u Skupštini držao dostojanstvo - nikad ništa lično, samo razmjena stavova. I najvećim kritičarima vlasti tada sam postavljao jedno pitanje: da li je vama Republika Srpska danas ista kao prije 20 godina? Naravno da nije.

Isto tako, pitam i vas - da li su Banjaluka, Bijeljina, Zvornik, bilo koji grad danas isti kao prije 20 godina? Nisu. Radi se, gradi se, razvija se - i to cijelo vrijeme. Bijeljina, o kojoj govorite, imala je u jednom momentu najveće republičke investicije u Republici Srpskoj. Da li se Bijeljinci sjećaju kad je obilaznica oko Bijeljine napravljena i ko je to uradio? Tada nije postojala. Danas postoji. Tada mnoge institucije nisu imale svoje prostorije. Danas ih imaju - i to nove, moderne objekte. Na to sam ponosan. Zato, hajde da zaboravimo pakosti, ljubomore i stranačke podjele. To su gluposti. Hajde da sagledamo činjenice i stvarno stanje na terenu. Hajde da pričamo o rezultatima.

INFOBIJELJINA: Kada je u pitanju izgradnja autoputa u Semberiji, kakvi su planovi?

VIŠKOVIĆ: Izgradnja autoputa pokazala se veoma korisnom - i u Gradišci, i u Banjaluci, i u Doboju, i u Prnjavoru. Ta mjesta su, zahvaljujući autoputu, dobila novi privredni i industrijski zamah. Isto to će se desiti i u ovom dijelu Republike Srpske, i zato je naša želja da projekat što prije napreduje. U ponedjeljak sam ovdje imao sastanak sa izvođačem radova na tom dijelu autoputa - kompanijom „Integral inženjering“, koja zajedno sa „Srbijaautopem“ radi u konzorciju dionicu autoputa Rača - Bijeljina - Brčko. Dogovorili smo konkretne korake ubrzanja tog projekta, kako bi se radovi što prije priveli kraju.

Planiramo da već negdje do polovine iduće godine, ako ništa drugo, otvorimo barem dio autoputa - od Rače prema Bijeljini, a zatim nastavimo dalje. Na terenu su se pojavili određeni zahtjevi i želje koje nisu bile predviđene u prvobitnom projektu.

Na primjer, mještani sela kod Bijeljine tražili su izgradnju dodatne petlje u tom naselju, koja u početku nije bila planirana. Takođe, imamo problem sa 400-kilovoltnim dalekovodom, koji mora biti izmješten - oko 11 stubova se mora pomjeriti i to je trenutno u fazi realizacije. Srbija je ovih dana završila određena ispitivanja na mostu preko Rače - i sa njihove i sa naše strane.

Sada moramo da napravimo privremenu konekciju na taj most, koji će omogućiti da se sa mosta direktno izlazi na postojeći granični prelaz. To su sve dodatni poslovi koje moramo završiti, a koji nisu dio osnovnog projekta. U suštini, zemljani radovi su dobrim dijelom završeni. Vrijednost cijelog projekta iznosi oko 258 miliona maraka plus PDV, a do sada je fakturisano i izvedeno oko 120 miliona maraka radova. Trenutno se ulazi u fazu izgradnje objekata na samom autoputu - pločasti propusti, mostovi, petlje...

Posebno bih istakao petlju na izlazu iz Bijeljine, koja će biti važna poveznica i prema Zvorniku, i prema Brčkom, odnosno prema novoj dionici autoputa prema Brčkom. Sa kineskim partnerima očekujemo da ćemo, u najgorem slučaju, do kraja ove godine potpisati ugovor o finansiranju, čime bismo mogli da započnemo radove već sa početkom iduće građevinske sezone.

Vrlo brzo, nadam se, potpisujemo ugovor o finansiranju i tada nam ostaje jedino da tragamo za finansijama i za izvođačem radova za dionicu dugu oko 35 kilometara, od Doboja prema Vukosavlju. Na taj način, praktično će autoput Beograd - Banjaluka preko teritorije Republike Srpske ući u završnu fazu povezivanja.

INFOBIJELJINA: Kakve još imate planove na čelu "Autoputeva Republike Srpske?

VIŠKOVIĆ: Kao što sam već rekao, radimo na dionici od Rače do Bijeljine, a radićemo i dalje, prema Brčkom i Vukosavlju. Dao sam već nalog da se intenzivira rad. Donio sam odluku da će Uprava Javnog preduzeća zasjedati svake srijede u 10 sati, redovno, svake sedmice.

U ponedjeljak smo imali i vanrednu telefonsku sjednicu, jer su se pojavila pitanja koja su morala biti riješena istog dana - konkretno, u vezi sa Komisijom za žalbe i rokovima koje smo morali ispoštovati. Radićemo više na izradi projektno-tehničke dokumentacije i pripremi za realizaciju projekata za izgradnju brze ceste, pa i preko Bijeljine, preko Zvornika do Podromanije, zatim prema Istočnom Sarajevu, ali tu su i projekti u Hercegovini.

Izgradnja putne infrastrukture omogućava brži, lakši i bolji razvoj svih lokalnih zajednica. Naša želja - moja, rukovodstva Republike Srpske i ljudi u Javnom preduzeću - jeste da ravnomjerno razvijamo cijelu Republiku Srpsku, da ne favorizujemo jedne na račun drugih. Često čujem pitanje: „Kada će početi nešto da se radi?“ A kad pitate – „Imate li pripremljenu dokumentaciju za taj projekat?“, odgovor je: „Nemamo“.

Da biste došli do realizacije jednog ozbiljnog projekta, trebaju godine. Potrebno je napraviti projekat, sprovesti eksproprijaciju, dobiti građevinske dozvole, sve to traje. Zato hoću da radimo određeni broj projekata, papirološki da ih spremamo za određene investicije.

Jer danas, kad bismo našli čovjeka sa torbom para koji želi da gradi brzu cesto od Bijeljine prema Podromaniji... Imate li trasu, nemate, zoning plan, projekat nemate, imate li građevinsku dozvolu... Imaćemo ubrzo građevinsku dozvolu, do sada smo ove pripremne radove radili na privremenu građevinsku dozvolu za autoput Rača - Bijeljina. Obratili smo se resornom ministarstvu, i čekamo još jedan dokument iz grada Bijeljine da bismo kompletirali zahtjev.

Očekujem da u narednih mjesec dana da imamo građevinsku dozvolu za izgradnju autoputa Rača - Bijeljina u dužini 20 kilometara. Zašto je to važno? Izvođač radova ne može i ne smije početi izgradnju objekata bez građevinske dozvole, ni zbog bezbjednosti radnika, ni zbog pravnih propisa. Ranije su se neke stvari vodile kao „pripremni radovi“, ali izgradnja objekata ne može biti pripremni rad, ona mora biti zasnovana na potpunoj dokumentaciji.

Iskoristiću i svoju raniju poziciju i kontakte. Poznajem mnoge ljude u institucijama, i ostao sam u dobrim odnosima sa svima njima. Evo, jutros sam se čuo sa nekoliko ministara i službenika - sve to radim direktno, telefonom. Lakše mi je nego da to ide preko sekretarice, jer ja te ljude poznajem i znam kome da se obratim.

Ja sam poznat kao čovjek koji insistira da se stvari završavaju. Ako nekoga nazovem danas, a tražim da se nešto uradi, to ne ostaje na jednom pozivu - zvaću ga opet za tri dana, pa za sedam, pa za deset, dok se posao ne završi. Moja je želja da ubrzamo sve te projekte i da radimo što je više moguće.