Profesor je protekle sedmice odvojio vrijeme za naš portal i odgovorio na neka pitanja, a detaljniji intervju vam donosimo u daljem tekstu.
 

- Pad prometa robe za široku potrošnju je posljedica, prije svega, pada kupovne moći stanovništva kao i dijelom straha stanovništva od budućnosti, pa se dio novca čuva za tkz. odloženu potrošnju.

Taj pad kupovne moći stanovništva je opet posljedica smanjenja mase novca namijenjenog tom vidu potrošnje, a on je opet posljedica niskih plata, smanjenog broja ljudi koji primaju plate (i pored fiktivnog rasta zaposlenih, koji je, prije svega, posledica „pripreme“ za izbore, pa su ljudi primani da rade na određeno vrijeme a da nisu za to dobijali adekvatnu kompenzaciju), kao i straha šta će sutra biti. Za očekivati je da će u narednom periodu taj pad tražnje biti još drastičnije izražen. Doći će do prestanka radnog odnosa ljudi koji su, zarad izbora, primljeni u javne institucije ili javna preduzeća na određeno vrijeme, pa će biti i smanjena masa novca namijenjenog za kupovinu robe za široku potrošnju.

Kada bismo ušli u strukturu onoga šta se kupuje, došli bismo do frapantnih podataka. Kupuje se gotovo isključivo ono što zadovoljava egzistencijalne potrebe stanovništva a to je hrana i odjeća. Stalno se povećava razlika između visine primanja zaposlenih i cijene potrošačke korpe, raste kreditna zaduženost stanovništva koja sada iznosi negdje oko 1900 KM. A došlo se u situaciju da se „uzimaju“ krediti da bi se servisirale stare obaveze.

- Ne radi se samo o tome da su plate sve manje, nego sve manje ljudi prima plate. Mi imamo vrlo nizak nivo proizvodnje tako da nemamo realan rast novostvorene vrijednosti (ili je ona zanemarljiva).

Čim nemate proizvodnju, nemate ni potrebe za novim zapošljavanjem u realnom sektoru, a javni je već toliko prebukiran zaposlenima da ne može da vrši nova zapošljavanja. Samim tim nemate ni dodatne mase novca po osnovu plata koji bi mogao biti usmjeren za finalnu potrošnju.

Dolazimo u začaran krug. Ako nemate tražnje, pitanje je onda za koga proizvoditi. Domaće tržište je nedovoljno ili vrlo slabo, kvalitet proizvoda ne zadovoljava evropske standarde, a imate i administrativne barijere postavljene od strane zemalja uvoznica. Kome onda prodati to što proizvedete?

- Ja ne očekujem rast cijena proizvoda u narednom periodu. Ovaj rast od 0,4% je posljedica prije svega rasta cijena poljoprivrednih proizvoda zbog poplava koje su pogodile ovo područje i koje su desetkovale poljoprivrednu proizvodnju. 

Moramo uzeti u obzir i to da je cijena nafte drastično pala na svjetskom tržištu. Nafta je jedan od osnovnih troškovnih elemenata cijene koštanja.

Isto tako, konstatovali smo da pada kupovna snaga stanovništva, a čim nemate povećanja tražnje po pravilu , uz istu ili povećanu ponudu, mora doći do pada cijena. Zbog toga ja očekujem da će u narednom periodu cijene „mirovati“.

- Blokada računa su posljedica nemogućnosti da privredni subjekti izmire stvorene obaveze koje su dospjele na plaćanje.

Sistem Carensi borda, odnosno Valutnog odbora je vrlo restriktivan u pogledu „količine“ novca koji možete imati u opticaju. Nedostatak novca ima za posljedicu nemogućnost izmirenja obaveza, što ima za posljedicu blokadu računa od strane sudova.

Ja u narednom periodu očekujem dalji rast broja firmi koje će imati poteškoće u izmirenju svojih obaveza, što će još više zakomplikovati ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj. Tome će znatno doprinijeti i posljednja dešavanja u bankarskom sistemu Republike Srpske, odnosno otvaranje likvidacionog postupka u Bobar banci. To će se, pored ostalih negativnih posledica, najviše odraziti na povjerenje privrednih subjekata i građana u bankarski sistem. Kao posljedica toga, znatan dio novca će biti  „povučen“ iz legalnih tokova. Time se otvara mogućnost da siva ekonomija dobije novi zamah.

- Izbori su prošli i upravo ovih dana je formirana i Vlada Republike Srpske. Nešto je drugačiji odnos snaga u NS RS, što je imalo za posljedicu i nešto drugačiju preraspodjelu resora u Vladi. U suštini se nije ništa značajnije promijenilo  u pogledu sastava kabineta Vlade i za očekivati je da će nastaviti kursom kojim su išli i do sada. Iskreno sam mislio da će ovi izbori biti prilika da se sa novim ljudima u izvršnoj vlasti donese i onaj neophodni drugačiji, inovativniji pristup rješavanju problema, prije svega u privredi. Problemi su ogromni sa tendencijom stalnog usložnjavanja. 

Reforme su neminovnost i one će biti vrlo bolne i tražiće  veća odricanja nego što je to slučaj sa reformama u Srbiji. Imate vrlo brojnu i vrlo neefikasnu javnu upravu i na nivou Bosne i Hercegovine i na nivou Republike Srpske (u BiH jedan službenik opslužuje 50 stanovnika a u Švajcarskoj taj isti službenik opslužuje 35 stanovnika). Javna preduzeća su nam neproduktivna iz jako mnogo razloga. Sistem školstva, sistem zdravstva traži reforme, korupcija je zahvatila sve pore društva, itd.

Treba nam Vlada koja je spremna da se uhvati u koštac sa svim ovim problemima. Zato je neophodan konsenzus svih političkih faktora u zemlji, treba nam podrška međunarodne zajednice i što je najbitnije treba nam podrška naroda. Mislim da će ovo treće biti najteže obezbijediti, jer su ljudi izgubili povjerenje. Tako da smatram da su ovi izbori samo prelazni period do izbora gdje će reformske snage dobiti značajniju podršku. Nije dovoljno samo se nazvati nekim ko želi promjene, nego biti neko ko je spreman da te promjene i provede.

- Ekonomska politika je jedan od najbitnijih dokumenta koji donosi Narodna Skupština Republike Srpske. Ona treba da da okvir kao i smijernice u kome će se odvijati privredni život Republike Srpske i ne samo privredni.  U dokumentu su  precizirani zadaci koji stoje pred Vladom u 2015. godini i oni su korektno postavljeni. Pitanje je realizacije.

Ono što je mene posebno zainteresovalo je pitanje odnosa poslodavaca i sindikata prema predloženim mjerama u Ekonomskoj politici za 2015. godinu.

Slažem se u potpunosti da treba rasteretiti privredu nepotrebnih davanja i dovesti je u istu ravan sa firmama u okruženju. Međutim, ono što ja smatram da nije korektno od strane poslodavaca je to da nisu konkurentni gotovo isključivo zbog davanja prema državi i davanja prema radnicima. Ključ neproduktivnosti nije u tome. Ne može se konkurencija graditi na jeftinoj radnoj snazi. To ima za posljedicu da imate jako nemotivisane radnike čija je produktivnost  upitna. Niko neće da kaže da je razlog nekonkurentnosti u kvalitetu srestava za rad, posebno opreme. To su sredstva ko zna koje generacije koji su tehnički i tehnološki limitirana u pogledu obima proizvodnje. Zato bih ja pažnju usmjerio na olakšice u pogledu  uvoza i nabavke opreme i repromaterijala i njih oslobodio gotovo svih obaveza plaćanja. Tako bi podigli obim i kvalitet proizvodnje, podigli plate radnicima i imali motivisane radnike i bili znatno konkurentniji nego do sada. Moramo priznati da su nam prava radnika, pogotovo u dijelu privatnog sektora (čast izuzetcima) na vrlo niskom, gotovo ponižavajućem nivou.

- Ovo sa Bobar bankom nije nepoznato ni u teoriji, a ni u praksi poslovanja banaka u  svijetu. Rizik uvijek postoji, a za to postoje kontrolni mehanizmi koji pokušavaju da upravljau rizikom i da ne dozvole da se dođe u ovakvu situaciju u kakvu je došla Bobar banka. U ovom slučaju veliku odgovornost snosi Agencija za bankarstvo Republike Srpske, koja je morala reagovati na vrijeme, pogotovo što su posljednji revizorski izvještaji ukazivali da ova banka ima ozbiljne probleme u svom poslovanju.  Činjenica je da je negdje oko 250.000 KM gubitak banke i da će građani, štediše,  biti obeštećeni do visine od negdje 80 miliona maraka. Ostali će se namirivati iz likvidacione mase.

Najveći dio tih depozita je novac javnog sektora i pitanje je u kom iznosu i kada će biti namireni. To su u suštini sredstva nas građana, jer ćemo za taj iznos biti uskraćeni u kvalitetu zadovoljenja  javnog interesa za šta su zadužena javna preduzeća i javne ustanove.

Lično mislim da je mnogo veći problem na drugoj strani. Jako mnogo vremena i jako mnogo  energije je utrošeno da bi se povratilo povjerenje u bankarski sistem. Upravo ovih godina smo bili svjedoci činjenice da je počela da raste štednja građana, a ta štednja je jedan od najsigurnijih izvora za investiranje i razvoj. Sada je to povjerenje ponovo izgubljeno. Ponovo ćemo imati „kućnu“ štednju, ponovo ćemo se zaduživati po visokim kamatnim stopama, ponovo ćemo nesvjesno „podržati“ sivu ekonomiju. Znači, nije (šire gledano) problem samo u tome što je jedna banka propala, nego je problem mnogo širi: kako ubijediti ljude da je to izolovan slučaj i da dalje nastave da štede i da privredni subjekti, pogotovo manji nastave da posluju preko  banaka, a ne nekim tokovima koji su polulegalni.

Isto tako sam mišljenja da će ovaj „slučaj“ osvijestiti kontrolne mehanizme  u Republici Srpskoj koji prate bankarski sitem i da će ovakvi iznenadni „udari“ biti izbjegnuti njihovom pravovremenom reakcijom.

Profesoru Miladinu se na kraju razgovora možemo samo zahvaliti što je odvojio vrijeme za portal |InfoBijeljina| .