Odakle uopšte trčanje?

Relativno odnedavno se bavim trčanjem kao trčanjem. Trčanje u trideset drugoj se nekako nametnulo, a sve je krenulo s namjerom da korigujem tjelesnu težinu. Vjerujem da je kao i kod većine gojaznih ljudi i kod mene u jednom momentu proradio neki autosugestivni inat za borbom protiv nepotrebnih kilograma. Upravo kad sam donio odluku da krenem s trčanjem i uopšte s fizičkom aktivnošću imao sam blizu 100 kg na moju visinu od 178 cm. Problem s povišenim krvnim pritiskom je takođe bio prisutan, koji je usled te težine iznosio 160 sa 110. Uglavnom zdravlje mi je bilo poprilično ugroženo. Nisam paničio i odlučno sam krenuo sa sveopštim procesom promjene načina života. Korigovao sam ishranu, krenuo s trčanjem kao i s treninzima u teretani. Sjećam se, da sam na samom početku trenažnog procesa (u drugoj polovini jula 2013.) imao veoma loš kapacitet pluća i da sam s mukom trčao nekoliko minuta u kontinuitetu. Za jedan relativno kratak period uspio sam usvojiti nove navike, te su i rezultati ubrzo bili vidljivi. Od početnih nivoa programa za trčanje (5 km), kroz tri mjeseca tj. početkom novembra uspio sam istrčati 10 km u kontinuitetu. Ne, nisam se zadovoljio tim, intenzivno sam nastavio dalje. Da bih krajem godine na gradskom stadionu u Bijeljini istrčao svoj prvi nezvanični polumaraton, a ja sam ga nazvao „nultim“. To su okvirno 52 kruga (krug je oko 400 m) i 300 m. Trebalo mi je 2h18min. U tom momentu taj moj ostvareni rezultat je bio u drugom planu. Jer nakon ovog disciplinovanog razdoblja moje zdravlje više nije bilo ugroženo, visok pritisak sam vratio u normalu, korigovao sam tjelesnu težinu (smršao 20 kg) trenirao - trčao sam redovno. Moj pogled na trčanje je dobio sasvim novu percepciju - odlučio sam da postanem trkač. Priča je krenula i ja sam bio srećan.

Pobjednik si u konkurenciji početnika prve sezone Balkanske trkačke lige, objasni nam malo to, o čemu je riječ?

Balkanska trkačka liga (BTL) je nezvanično amatersko takmičenje. Pravo učešća u Balkanskoj trkačoj ligi imaju takmičari oba pola i svih uzrasta. U ligi svako učestvuje u skladu sa svojim psihofizičkim mogućnostima i na sopstvenu odgovornost. Maloljetni takmičari mogu da učestvuju samo uz saglasnost roditelja. 

U ovoj premijernoj sezoni učestvovalo je 130 trkača-rekreativaca sa prostora Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, raspoređenih u 10 kategorija (pet muških i pet ženskih kategorija). Uglavnom su to sve iskusni rekreativci sa dugogodišnjim trkačkim stažom. Ljudi sa po nekoliko hiljada pretrčanih kilometara tokom jedne godine, kako kroz trke tako i kroz treninge. Iskreno, ja nisam imao neku konkurenciju u svojoj kategoriji (Početnik u muškoj kategoriji) jer je odziv upravo tih trkača mog ranga bio relativno slab u sezoni 2014. To nikako ne umanjuje moj lični uspjeh i prvenstveno pobjedu nad samim sobom. Balkanska trkačka liga je najbolji način da trčanju date još značajniji smisao. Zahvaljujući Nikoli Miniću, osnivaču lige, ovogodišnja ujedno i prva sezona je organizovana na jednom vrlo ozbiljnom nivou. Najveća potvrda toga je i sama organizacija tzv. novogodišnje svečanosti, na kojoj su dodijeljena priznanja najuspješnijim trkačima za sezonu 2014. Bilo je to za mene jedno prelijepo veče. Smatram i vjerujem da će ovo takmičenje iz godine u godinu biti sve značajnije na ovim prostorima. Ovo priznanje od Balkanske trkačke lige kao pobjedniku u kategoriji Početnik, za mene predstavlja veliko priznanje za sav moj uloženi trud i potvrdu dobrog rada tokom prošle godine, ali me istovremeno motiviše i stimuliše da budem još bolji u nekom budućem periodu.

Imao si mnogo trka u toku godine, pa nam reci na koliko si trka učestvovao, koja je na tebe ostavila najveći utisak?

Isključivo trčim polumaratone, uživam u ovoj za mene komfornoj disciplini (21,0975 km) i fantastično se osjećam nakon svake istrčane trke. Uspješno sam istrčao svojih prvih jedanaest polumaratona. Prvu zvaničnu trku sam istrčao početkom marta prošle godine. Palić je moja prva destinacija i moj debi. Nakon trke osjećaj je bio nevjerovatan. Pred trku sam sam sebi postavio cilj da istu istrčim u vremenu ispod 2h i uspio u tome. Moje vrijeme na cilju bilo je 1:58.06 . U međuvremenu skoro na svakoj narednoj trci postepeno sam obarao vrijeme. Nepunih osam mjeseci kasnije trkom na Dunavskom polumaratonu u Apatinu postavio sam svoj (aktuelni) lični rekord u vremenu 1:37.31 . Rezultat koji je za 20 minuta bolji od rezultata s prve trke, a čak za 40 minuta bolji od rezultata mog ,,nultog” polumaratona na gradskom stadionu u Bijeljini (rezultat postavljen nepunih jedanaest mjeseci ranije). Ja to vrijeme nisam očekivao u prošloj godini, ali eto, uspio sam. Sezonu sam okončao trkom koja je bila krajem godine u Beogradu. Mnogo destinacija je iza mene, Palić, Novi Sad (2x), Beograd (2x), Plitvice, Sombor, Sarajevo, Zagreb, Apatin i Tekeriš. Svakoj trci sam se iznova radovao i znao sam da svaka nova destinacija donosi sa sobom neka nova trkačka iskustva. Nevjerovatan je osjećaj kad su ulice nekog grada kojim tog dana trčite zatvorene za saobraćaj. Tad gradovi iz perspektive trkača izgledaju mnogo ljepše. Sve je blokirano samo za vas i zbog vas. Recimo, od trka na kojima sam ja učestvovao najveću podršku smo imali u Zagrebu. Izuzetno posjećena trka, lijep oktobarski dan i nesebična podrška za svakog trkača na stazi. Najveću energiju i osjećaj olakšanja osjetite prilikom prolaska kroz cilj, kada vas na cilju čeka zaslužena nagrada - medalja ma koji da ste bili na trci. Potvrda da vrijedite i da karakter koji čuči u svakom dugoprugašu predstavlja nevjerovatnu želju za pobjedom nad sopstvenim mogućnostima. Ni jedna staza nije lagana i ni jedna staza nije ista u smislu nagiba, ravne staze su brze ali isto tako na neki način i zahtjevne. Brdske trke su sasvim druga priča i iziskuju mnogo više taktike, pogotovo ako vam je to prvi put da trčite na stazi tog tipa, kao što je meni bilo na Plitvičkom polumaratonu. Ovo je definitivno i najljepša destinacija od svih do sad na kojima sam trčao. Međutim, izuzetno zahtjevna staza gdje otprilike prvu polovinu trke trčite niz brdo, a zatim drugu polovinu uz brdo. Ova trka je tad bila za mene sasvim neka nova dimenzija u nekom trkačkom smislu. Najdraža medalja mi je sa 20. jubilarnog ,,Cerskog polumaratona" održanog 02.11.2014. Tekeriš, Srbija, u okviru obilježavanja 100. GODINA OD CERSKE BITKE - 1914. Nakon trke sam bio izuzetno ponosan na vlastiti uspjeh kao i na mjesto gdje sam ,,uzeo” svoju desetu medalju. Imam ogromnu podršku porodice i prijatelja, a s djevojkom koja je inače moja najlojalnija i najveća podrška, nakon prvih deset istrčanih polumaratonskih trka sam organizovao malu proslavu za najbliži krug ljudi (moja porodica, moji kumovi i prijatelji). Dogovorili smo se da će nam ovo biti tradicija, a ponovno okupljanje smo zakazali posle dvadesete medalje.

Koliko uopšte treniraš, koliko je tu odricanja i kako izgleda jedan tvoj trening?

Trenutno imam dovoljno vremena za redovno treniranje, tako da to i nije neko odricanje. E sad, vrsta treninga zavisi od perioda u kom se nalazim, tj. da li je to period priprema, ili je to trening pred trku, ili trening oporavka nakon trke, itd. Neka preciznija podjela bi bila: lagani trening, tempo trčanja, duge dionice, kratke dionice i dugački trening. Međutim, nisam uvijek raspoložen da se striktno držim plana, jer ponekad poslušam svoje srce i tada odradim neku drugu vrstu treninga. Ipak sam ja samo rekreativac. Svaki trening obavezno počinjem i završavam istezanjem.

Uživam u svemu ovome. Vodio sam redovnu evidenciju ukupno pretrčane kilometraže u mojoj debitantskoj godini i bilans je sledeći (11 polumaratona, 232,10 km) i (211 treninga, 1663,65 km). Ukupno pretrčanih u ,75 km. Mislim da je to bilo dovoljno za prvu trkačku godinu uzimajući u obzir i rezultate koje sam postigao. Ostvarenim rezultatima sam zaista prezadovoljan.

S kim sarađuješ, da li sam pripremaš treninge i gdje treniraš, da li je to gradski stadion, park?

Treninge ako može tako da se kaže pripremam sam. Mnogo trkačkih programa je dostupno na internetu i mnogi će se složiti da su to odlični treninzi, međutim i ona druga strana priče je ispravna, a to je da ne postoji univerzalna vrsta programa koja odgovara svima ponaosob. Internet programi za trkače su opšte prihvaćeni, pogotovo kod početnika. Ja sam u početku trčao upravo pridržavajući se preporučenih planova za neku kilometražu koju sam planirao da istrčim. Što se tiče saradnje, povremeno se konsultujem sa starijim i iskusnijim kolegama-trkačima iz Bijeljine, ukoliko mi neke stvari nisu jasne kod nekih programa za pripreme, obavezno savjet potražim od dokazanih trkača. U Bijeljini ima nekoliko trkača, tu su i buduće kolege-trkači koji se spremaju za svoje prve trke. Sad mi je mnogo lakše naći društvo za trčanje nego kad sam tek kretao. Postoji grupica trkača koji smo bukvalno sa sličnom fizičkom pripremom, tako da se lako dogovaramo oko treninga. U Bijeljini trenutno nema neka pogodna staza za odrađivanje treninga, većinu svojih treninga u prošloj sezoni sam odradio na Gradskom stadionu, međutim on je već duže vrijeme u fazi rekonstrukcije. Gradski Park je nužno zlo, jer je pun krivina, neravnina, pa objektivno i nije za neku ozbiljnu pripremu. Nije ni mjesto za privremeno rješenje a pogotovu ne daj Bože za neki duži period. Sa vama i želim da podjelim ovo iskustvo, jer sam jedan period upravo bio prinuđen da svoje treninge odrađujem tamo, baš zbog sadašnje situacije oko Gradskog stadiona. Nedavno sam definitivno donio odluku da trčim u nekim prostranijim i pogodnijim dijelovima grada kao i na relaciji od Bijeljine do nekog od lokalnih sela. Moram da se zahvalim ljudima iz kasarne Vojvoda Stepa Stepanović, koji su mi pred kraj prošle godine omogućili da treniram u poslijepodnevnim časovima na sportskom terenu u krugu kasarne.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Atletika, konkretno trčanje je jedan od rijetkih sportova čija sezona traje koliko i kalendarska godina. Prije svega želim da se što bolje pripremim za novu trkačku sezonu koja za mene kreće već 22.2. sa trkom u Beogradu. Ambicije za ovu sezonu su drugačije nego za prošlu. Jedan od glavnih ciljeva biće popravljanje ličnog rekorda. U okviru Balkanske trkačke lige od ove sezone sam u kategoriji trkača od 25 do 39 godina, jedna od najjačih kategorija u okviru lige. Potrudiću se da ostavim što bolji utisak, isto tako planiram da zauzmem neko od vodećih mjesta u borbi za priznanje: Najbolja priprema. To podrazumjeva da treba da istrčim mnogo, mnogo kilometara kroz treninge što će ujedno biti i odlična priprema za narednu 2016. godinu. Najbitnije je da me zdravlje posluži i da me povrede zaobiđu.

A za sve one koji planiraju ozbiljnije da se bave trčanjem - izgovora nema !!!

Beton je uvijek tvrd, a asfalt mu je brat, šljaka će uvijek ,,obojiti“ vaše patike, a zemlja je ponekad tvrda, ponekad prašina, a kad kiša pada mokro je i blato je i barice su tu, sunca i vrućine će uvijek biti, trava je zelena i to ostaje na patikama, zime su uglavnom hladne i snjegovi će padati... Jedino stop za trkača je grmljavina, za sve ostalo opravdanja nema.

Obucite se shodno spoljašnjim vremenskim prilikama i protrčite. Sami, u društvu, kako god.

Čitaocima vašeg portala želim sve najbolje u novoj godini.

Bojanu se na kraju razgovora možemo samo zahvaliti što je odvojio vrijeme za portal InfoBijeljina.