Ona naglašava da je u Republici Srpskoj na snazi Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, koji između ostalog, definiše detaljno “elektronsko nasilje” i predviđa pravila i procedure nadležnih subjekata zaštite.

Lakši pristup korisnim informacijama

"Generalno gledajući, razvoj informaciono-komunikacijskih tehnologija ima nesporne prednosti. Internet i nova informaciono-kominikaciona sredstva omogućavaju djeci da lakše pristupaju raznim njima veoma korisnim informacijama i sadržajima, da se edukuju, da izraze svoje mišljenje, da izgrade svoju kreativnost, razvijaju svoje komunikacione vještine i sl", ističe Radovićeva.

Međutim, kako je dodala, za djecu je posebno "privlačna" komponenta lako ostvarive virtuelne komunikacije sa drugima.

"Posebna 'pogodnost' virtuelne komunikacije je mogućnost anonimnog ostvarenja kontakta sa drugim osobama, što je vrlo prihvatljivo i pogodno za dječiji i adolescentski uzrast. Međutim, ova mogućnost ostavlja širok prostor za razne vrste zloupotreba, pri kojima su djeca najranjivija kategorija. Lako ostvariva komunikacija nosi i rizike koje djeca veoma često ne znaju prepoznati i/ili uopšte ne shvataju njenu ozbiljnost", kaže Radovićeva.

Znaju više i od roditelja

Takođe, govoreći o problemu elektronskog nasilja ne smije se zaboraviti današnji stalno rastući trend da su sve mlađa djeca kompjuterski pismenija, pa čak i više nego njihovi roditelji.

"Roditelji se istovremeno suočavaju s time da njihova djeca znaju o računarima više od njih. Zbog toga, obrazovna i vaspitna uloga roditelja postaje kompleksnija i znatno zahtjevnija uz svaki dan sve veće izazove, ali i strahove od nepoznatog, koji su nažalost i veoma često opravadni", kaže Radovićeva.

Internet je, kako dodaje, nesporno koristan alat, ali je potrebno upozoriti i roditelje i djecu na sve moguće opasnosti koje internet krije u sebi i akcenat se mora staviti na edukovanju djece o sigurnom načinu korištenja interneta. 

Zašto neke tajne ne treba čuvati

"Stav Ombudsmana za djecu je da zaštita djece od različitih oblika nasilja, pa tako i elektronskog, zahtijeva multidisciplinaran pristup i saradnju svih nadležnih službi i institucija, bez obzira gdje se nasilje dešava i ko su počinioci", navodi Radovićeva.

Pri tome, kako ona dodaje, roditelji imaju posebnu obavezu i odgovornost, ali i škola i kao vaspitna i obrazovna ustanova ima i obavezu i odgovornost u zaštiti djece od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, posebno u dijelu realizacije programa prevencije, jer je to najbolja zaštita za dijete. 

"Samo djeca koja znaju i djeca koja imaju dovoljno informacija o tome mogu prepoznati situacije koje ih povređuju i ugrožavaju, znaju kome će to prijaviti, znaju zašto  neke tajne ne treba čuvati, znaju kako će ih odrasli zaštititi", kaže Radovićeva za portal InfoBijeljina.

Gdje je granica

Nakon svega, prema njenim riječima, roditelj zaista opravdano postavlja pitanje: Gdje je ta granica između korisnog i opasnog i kako je prepoznati?

"Djeci ne treba zabraniti pristup internetu i informaciono-komunikacionim sredstvima, nego ih moramo naučiti da ga koriste na siguran način.  Bez obrzira na stepen informatičke pismenosti, roditelji i odrasli moraju jasno djeci staviti do znanja da su zainteresovani za sve njihove 'online' aktivnosti i postaviti djeci jasna pravila korištenja interneta i dosljedno ih se pridržavati", navodi Radovićeva.

Kako ona dodaje, djeci treba na njima primjeren i razumljiv način objasniti ko je prijatelj, a ko stranac u virtuelnom svijetu i koje su sve opasnosti online komunikacije sa osobom koja se sreće samo putem interneta i koje su sve opasnosti i moguće posljedice slanja ili objavljivanja svojih slika, ličnih podataka i slično, i naročito, da i korištenje raznih oblika komunikacije putem inerneta zahtijeva svoja pravila ponašanja. 

Šta je neprihvatljivo

"Pravila nalažu da za online komunikaciju važe sva pravila kao i za pristojnu komunikaciju u stvarnom životu. Neprihvatljiv je bilo koji oblik govora mržnje. Takođe, veoma je važno da i roditelji i djeca znaju procedure u slučaju ako doznaju da im je dijete žrtva bilo kojeg oblika nasilja, a koje su jasno definisane Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece", ističe Radovićeva.

Kako zaključuje naša sagovornica, roditelji moraju uvijek imati na umu da njihova djeca možda mogu znati više od njih o informaciono - komunikacionim tehnologijama, ali da su roditelji ipak ti koji znaju više o životu. 

"Jasna obostrana pravila se moraju i postaviti i poštovati", dodaje ona.

Kao i svi alati, i internet ima svoje prednosti i nedostatke.

Prednosti korištenja raznih djeci korisnih sadržaja na internetu su npr:

• brza dostupnost informacijama, učenje, lako i brzo pregledavanje aktualnih informacija i sve je dostupno odmah;
• omogućava brzu komunikaciju sa drugarima i razmjena iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i odraslima sličnih interesa ili problema, itd.

Međutim, kako ističe Radovićeva, uz sve prednosti internet u sebi krije i mnoge opasnosti koje djeca, veoma često ne mogu prepoznati ili ih olako shvataju:

• izloženost neprimjerenim nasilnim, seksualnim i drugim za djecu, pa čak i za odrasle neprimjernim sadržajima, kao i izloženost raznim uznemirujućim i neprijateljskim porukama;
• trend je da se i vršnjačko nasilje razvojem informaciono-komunikacionih tehnologija sve više prebacuje u virtuelni svijet interneta, a naročito upotrebom raznih društvenih mreža, širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku, kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka, slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, "provaljivanje" u tuđe e-mail adrese, slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima i sl,
• posebna opasnost se ogleda u izloženosti anonimnoj komunikaciji sa raznim osobama i raznim oblicima seksualnog nasilja,
• uvijek ostaje prisutna činjenica da često i dugotrajno korištenje interneta može dovesti do pretjerane izolacije djece i smanjenja socijane uključenosti i javljanja poremećenog osjećaja za realno i virtuelno,
• može biti prisutno 24 sata svaki dan i dijete može biti izloženo elektronskom nasilju i kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna za dijete.