Sa njim smo razgovarali o ovom referendumu, stanju u opoziciji i drugim aktuelnim temama.

 

MILIČEVIĆ: SDS je, kao i sve druge političke partije, konstantno u kampanji. Sam ritam izbora, koji je kalendarski tako nametnut da se izbori održavaju svake dvije godine, zahtijeva da konstantno budete u kampanji ukoliko želite da budete prepoznati kao ozbiljan politički subjekt. Stalno morate raditi sa svojim članstvom i uvijek morate biti u predizbornoj kampanji.

 

Moje mišljenje je da to nije dobro, jer mislim da bi mnogo bolje bilo kada bi lokalni i opšti izbori bili spojeni u jedne izbore, ali Izborni zakon je takav kakav jeste. SDS trenutno sve što radi jesu pripreme za lokalne izbore koji dolaze sljedeće godine. Međutim, mi ne gledamo samo na 2024. godinu, nego planiramo i gledamo na duži period od godinu dana. Takođe, naši unutarstranački izbori koji su redovni, bez obzira na vanredna zbivanja koja su se dešavala, su u službi što bolje pripreme za lokalne izbore. Cilj je uvijek taj da imamo što bolji rezultat. Mi ovim rezultatom, ne samo na opštim nego i na prošlim lokalnim izborima, nismo zadovoljni. Mi od nekih 64 lokalne zajednice imamo 15 načelnika, što je rezultat kojim ne možemo biti zadovoljni.

Pogotovo kada to uporedimo sa rezultatom iz 2012. godine kada smo imali načelnika u 42 opštine, pa smo padali sve dok nismo došli gdje smo sada. Kada krećete sa nekim ciljem, cilj ne može biti da sačuvamo tih 15 pozicija. Realan cilj bi bio kada bi rekli da želimo da se taj broj poveća na 20. Imati za cilj da taj broj bude 42 je zaista nerealno, ali svakako ćemo nastojati da svaka lokalna zajednica u Republici Srpskoj ima dobro i kvalitetno organizovan SDS koji će imati kandidata za načelnika i gradonačelnika.

 

MILIČEVIĆ: Referendum u Bijeljini je ozbiljna priča. Mnogo toga sam doživio i kroz politički rad u SDS-u, pa i sam opoziv. Doživio sam referendum za opoziv 2019. godine i znam da je to ozbiljna organizacija. Ukoliko nemate ozbiljnu organizaciju na tom referendumu može da se desi i ono što ne želite. Dakle, naš cilj jeste da Ljubiša Petrović kao kandidat i kao trenutni gradonačelnik Bijeljine ponovo pobijedi. A zašto? Zato što je Bijeljina tradicionalno naklonjena Srpskoj demokratskoj stranci.

 

Da li je to bio pokojni Mićo Mićić ili je to sada Ljubiša Petrović, ali tradicionalno postoji naklonost Semberije i njenih stanovnika koji su imali pravo izbora, a izabrali su Srpsku demokratsku stranku. To je za stranku jedna velika odgovornost. Kada kažem da će to biti veoma teško, to znači da treba imati jako dobru organizaciju da zaštitite biračka mjesta i biračke kutije. Na primjer, da mi to nismo uradili 2019. godine u mojoj lokalnoj zajednici, naša razlika u plus 4.000 glasova bi se istopila u toku noći. Ono što mi očekujemo da bude u biračkim kutijama jeste pobjeda Ljubiše Petrovića.

Ljudi koji žive u Bijeljini dobro znaju šta žele i oni će to i pokazati na referendumu. Bitno je motivisati ljude da izađu na glasanje, jer ako ne izađu na predstojeći referendum onda dozvoljavaju da se njihovim glasom manipuliše. Ono što sam poručivao u Tesliću poručio bih i ovdje, a to je da smo mi sposobni da zaštitimo svaki glas. Motiv za sve jeste upravo stranka. Ja je doživljavam kao motiv broj jedan, jer sam u poziciji da je trenutno vodim, ali moram da priznam da ima nešto mnogo važnije od toga za sve ljude u Republici Srpskoj.

Imamo dva potpuna različita politička koncepta. Sa jedne strane imamo nešto što ja ne mogu da identifikujem sa normalnim, a to je jedan korumpirani sistem na čelu sa SNSD-om koji nas je doveo do toga da živimo ovako kako živimo, a ljudi sami znaju kako žive. Sa druge strane, imamo jedan pokušaj u Bijeljini, kao što na primjer ja radim u Tesliću i kao što rade u Loparama, Šamcu, Brodu, Modriči i u drugim mjestima gdje imamo načelnike Srpske demokratske stranke koji imaju rezultate svog rada koji su vrlo vidljivi i prepoznatljivi.

 

Tako u Bijeljini imamo Ljubišu Petrovića koji je zauzeo stav od prvog dana kada je postao gradonačelnik, a to je da dovede stvari u red. Imao je cilj da u gradu postoji sistem, da postoji potreba da se potpuno transparentno vlada zajedničkim sredstvima, odnosno budžetom i da se razračuna sa svima koji to ne rade na način propisan zakonom. Ako ove dvije strane stavimo na vagu, ja zaista želim da vidim šta ljudi misle o tome.

 

MILIČEVIĆ: Tu vidimo jako neozbiljan stav prema ozbiljnim stvarima. Kada se odnosite neozbiljno prema ozbiljnom poslu, onda imamo takav epilog dešavanja. Naime, bez obzira koja politička partija je u pitanju, uvijek u svojim redovima posjeduje vrlo kvalitetne ljude i one koji to nisu. Ukoliko ljude pozicionirate na najviše funkcije koji vode ozbiljne resore od kojih zavisi vaša i moja sudbina, onda imate mogućnost da izaberete te dobre i kvalitetne koji znaju posao.

Prije svega dozvolite sebi da ljudi kandiduju nekoga sumnjivih ljudskih moralnih karakteristika, dovedete ih na poziciju, pa ih onda kao mijenjate. Zatim pokazujete kako se borite protiv takvih u svojim redovima. Ako se već borite protiv njih, zašto ste ih postavljali na te pozicije? Nedavno sam pročitao jednu objavu na Twitteru u kojoj je postavljeno pitanje kakav je to odnos Vlade Republike Srpske kada nema ministra za boračku i invalidsku zaštitu i kakav je to onda odnos prema boračkoj populaciji. Po mom mišljenju, čak ni taj odnos nije bitan. Ono što je bitno jeste da se ništa promijenilo nije bez obzira na to koji čovjek je bio na toj poziciji. 

Bolje može funkcionisati samo ako imate pravu osobu na tom mjestu i date joj da bude stručna i da se bavi problemima boračke populacije jer on to zna, hoće i umije, a ne zato što mu vi naređujete šta će da radi. Dakle, ništa se u statusu boraca, djece i porodice u Republici Srpskoj promijenilo nije zato što u tom sektoru ne postoji ministar. Prema tome, to govori koliko ova vlast već dugo radi sterilno i nema rezultate rada. Ima političke rezultate gdje jača svoju političku strukturu i gdje nagrađuje one koji su članovi te političke grupe, ali ne vodi računa o populaciji koju treba da predstavljaju. To je jedan potpuno pogrešan koncept vlasti koja nas je dovela dovde, ali se i dalje nastavlja. Oni koji su pobijedili vrlo lako mogu nešto da promijene i da poboljšaju, ali ili ne znaju ili to ne žele.

 

MILIČEVIĆ: Imam slično mišljenje kao na temu ministara Vlade Republike Srpske. Malo je zastrašujuća tolika nekompetentnost ljudi koji su tamo postavljeni. Imamo profile ljudi sa sumnjivim diplomama, podignutim optužnicama, istragama i krivičnim prijavama i takvi ljudi vode jednu državu. To je veoma zabrinjavajuća situacija u kojoj se pitamo zašto ljudi donese odluku da odu iz države. Ne moraju da odu iz države, ali odlaze iz političkih partija jer ne žele da budu dio priče gdje oni najgori najbolje prolaze. Poruka koju šalje Savjet ministara jeste da tu nema politike, već se tu samo radi o podjeli vlasti. Na našim prostorima je već sve odavno viđeno, ali ukoliko mislimo da živimo, neke stvari se moraju zaustaviti. 

 

MILIČEVIĆ: Kada pričamo o odnosima unutar opozicije, stanje je veoma loše. Čak bih rekao da su loši odnosi unutar političkih stranaka koje čine opoziciju. Mislim da je Srpska demokratska stranka u ovom momentu najmirnija. Nakon svih lomova koje je imala kroz decenije, u Srpskoj demokratskoj stranci strasti su se potpuno smirile, ne postoje otvoreni sukobi, nezadovoljstvo naravno uvijek postoji, ali skandala nema. Smatram da i odlazak jedinog odbornika Srpske demokratske stranke u Banjaluci nije skandal.

 
Nažalost, u drugim strankama postoje skandali i postoje veliki i duboku sukobi koji štete opoziciji - Draško, Jelena, Vukanović i ti animoziteti ko, s kim i ko je protiv koga. Sve ih poznajem lično i sa svima imam korektne odnose.

Nemam namjeru da bilo kome javno pametujem, jer te probleme sami treba da rješavaju, ali svi treba da shvate jednu stvar. Najjači smo samo ako smo zajedno i ako se grupišemo. Ukoliko se razdvajamo postajemo sve sitniji i sve slabiji. Tim postupcima štetite sebi i činite da onaj gore, koga ne želim da spominjem, zadovoljno trlja ruke. Dok to svi unutar opozicije ne budemo shvatili, nema nam baš velikog napretka.