U posljednjih dvadeset godina, međunarodna zajednica je uložila veliki trud i finansijska sredstva kako bi pomogla da se BiH obnovi i postane funkcionalna i prosperitetna država, u potpunosti posvećena svojim građanima i integrirana u evroatlantsku porodicu, saopštila je danas Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR).

Podsjetili su da je funkcija visokog predstavnika utvrđena Aneksom 10 Mirovnog sporazuma, a sedam visokih predstavnika obavljalo je ovu funkciju, uključujući i sadašnjeg visokog predstavnika, Valentina Incka.

Incko koji je ovu dužnost preuzeo u martu 2009. godine podvukao je da je posao visokog predstavnika da osigura poštovanje svih civilnih aspekata mirovnog sporazuma, da pomogne u pronalaženju rješenja za poteškoće koje se pojave u vezi s provedbom Dejtonskog mirovnog sporazuma te da koordiniše aktivnosti organizacija i agencija uključenih u provođenju civilnih aspekata mirovnog rješenja.

No, dodao je, građani s pravom žele više od samog mira, budući da priželjkuju društvo u kojem će svaka osoba imati šansu da postigne svoje i opšte ciljeve putem talenta i napora, ali Incko ocjenjuje da su u tom smislu posljednjih deset godina bile razočaravajuće za mnoge građane BiH i međunarodnu zajednicu.

Izrazio je uvjerenje da će u procesu pridruživanja BiH Evropskoj uniji i NATO savezu biti potrebno mijenjati dejtonski Ustav i osigurati funkcionalniji sistem, ali dodaje da to niko ne može nametnuti te da će se ustavne promjene desit kada BiH bude za to spremna.

“U međuvremenu, smatram da Dejton ne treba kriviti za sve probleme u BiH. Ono što je važno jeste da dok mi razgovaramo o promjenama ne možemo dobru upravu i realizaciju prijeko potrebnih reformi staviti na čekanje, a upravo to se dogodilo u posljednjoj deceniji”, mišljenja je Incko.

Pojasnio je da prioriteti kao što su unapređenje škola, povećanje opsega zdravstvene zaštite, izgradnja stambenih jedinica, stvaranje novih radnih mjesta, borba protiv korupcije, segmenti su za koje nisu potrebne ustavne promjene.

Naglasio je da se ipak još ne može donijeti pozitivna procjena političkog stanja u zemlji u vremenu kada politički lideri dovode u pitanje suverenitet ove zemlje, osporavaju Dejton i ovlaštenja visokog predstavnika.

Njegov prethodnik Miroslav Lajčak, koji je obavljao dužnost visokog predstavnika od jula 2007. do marta 2009. godine, podvukao je da postoje različita mišljenja kada je u pitanju budućnost BiH, jer dok jedni kažu da se uime uspješne budućnosti Dejton ne smije mijenjati drugi tvrde da se Dejton mora mijenjati zarad uspješne budućnosti BiH.

“Neću se prikloniti niti jednom od ta dva mišljenja. Samo ću reći da želimo evropsku budućnost BiH jer ne vidim nikakvu drugu kredibilnu perspektivu osim onu unutar EU i u konačnici unutar NATO-a. Za to je potrebno funkcionalno društvo i funkcionalan ustav. Sve zemlje koje su se pridružile EU u nekom momentu su mijenjale svoje ustave”, stav je Lajčaka.

Kristian Švarc-Šiling, koji je dužnost visokog predstavnika obavljao od januara 2006. do jula 2007. godine, podsjetio je da nikad nije koristio bonske ovlaštenja za smjenu političara nego samo za korekciju zakona koji su ključni za budućnost BiH.

Za njega je prijeko potrebna temeljita pravosudna reforma jer bez takve reforme niti evropski, niti briselski, ali ni dejtonski ciljevi ne mogu biti realizovani.

Da bi se to postiglo, kaže Švarc-Šiling, bit će potrebni veliki angažman bh. političara i međunarodne zajednice, jer BiH mora postati članica EU i NATO-a i to što prije.

Visoki predstavnik od maja 2002. do januara 2006. godine Pedi Ešdaun smatra da se dejtonski model može upotrijebiti za rješenje pitanja u Iraku, Afganistanu, Libiji ili Siriji jer ono što je Dejton brilijantno uradio je bilo postizanje nekih teških kompromisa kako bi se uspostavio mir.

On međutim nije bio baza za izgradnju države, podvlači Ešdaun, nego je bio sporazum kako bi se zaustavio rat, a sada je problem s Dejtonom taj što mi više ne koristimo Dejton kao osnovu iz koje se gradi funkcionalan država.

“Ono što je počelo kao dinamika integracije u posljednjih deset godina pretvorilo se u dinamiku dezintegracije. Ono što je postignuto u mom mandatu postignuto je zahvaljujući hrabrim političarima koji su imali jasnu viziju kako BiH može da izgleda”, kazao je Ešdaun.

Od augusta 1999. do maja 2002. godine dužnost visokog predstavnika obavljao je Volfgang Petrič koji se prisjetio pozitivnih stvari koje su učinjene u njegovom mandatu.

Kazao je i da postoji nada da se prevaziđu etničke podjele u BiH koja karakterišu većinu zastoja u zemlji i to se, smatra on, pokazao tokom demonstracija i protesta u februaru 2014. godine kad su demonstranti imali transparent na kojem je pisalo “Gladni smo na tri jezika“.

“Mislim da je ovo prvi, ma kako slab znak bio, da BiH može uspjeti kada se stvarno angažira i preuzme odgovornost za svoju zemlju”, zaključio je.

Karl Vestendorp, koji je dužnost visokog predstavnika obavljao od juna 1997. do jula 1999. godine, kazao je da sada, 20 godina od Dejtona, uzimajući u obzir trenutni zastoj u vezi s mnogim odlukama koje su donijeli i trebaju donijeti vlasti u BiH, građani razmišljaju o mijenjanju Ustava.

Smatra da ustav nije nepromjenjiv, ali može se promijeniti generalno samo konsenzusom cijele populacije, a ne pojedinaca.

Ocijenio je da je najvažnija stvar da svi u BiH ili većina političkih snaga i građana dođe do nacionalnog sporazuma što je osnova svakog ustava jer, kao je istaknuo, Ustav može biti lijep tekst, ali ako nema dogovora o onome šta je u Ustavu, onda nema budućnosti za tu zemlju.