Pokemoni se pojavljuju niotkuda, a vaš zadatak je da ih što više sakupite na lokacijama u vašem okruženju. Ni Biljana Matijević iz Banjaluke nije ostala imuna na pokemonmaniju. Zatekli smo je kako u Gospodskoj ulici lovi mala čudovišta. Igrica je, kaže, jako zanimljiva i preporučuje skepticima da je probaju.

”Okruženje uglavnom -da li si normalna to je za djecu! Uglavnom ja njima preporučujem da instaliraju i da probaju ,pa ko se navuče. Striktno kod mene ja volim da skupljam stvari, želim da imam sve moram imati kompletnu kolekciju tako da je to ono što je mene navuklo na ovu igricu”, ispričala je Biljana Matijević.

Pokemon Go zapravo je jedan vid “proširenja realnosti”, briše se linija između stvarnosti i fikcije, pa vam se može desiti da trčite po kući, ulici ili čak kancelarijama na poslu, jureći za nečim što ne postoji.

“Takozvana proširena realnost” često sa sobom nosi i brojne rizike, jer mladi zadubljeni u igricu na telefonu, jureći Pokemone, ne obraćaju pažnju na primjer na saobraćaj, a tu opasnostima nije kraj.

Aplikacija vas povezuje sa drugim igračima što je pozitivno, ali istovremeno postoji mogućnost praćenja što može biti, upozoravaju stručnjaci, potencijalni mamac za pedofile.Ko igra Pokemone, neće imati mira ni danju ni noću, upozoravaju stručnjaci, jer igrica umnogome diktira način života.

“U igri nemate razliku imeđu fikcije i stvarnosti i onda djeca krenu da bježe iz kuće usred noći. U 3 ujutro dobijete notifikaciju da vam je neka tačka napadnuta i da morate da je odbranite i onda sad dijete koje nema toliko kontrole od roditelja izlazi iz kuće, iskrada se”, objašnjava Borislav Vukojević, komunikolog,

Pokemoni su ozbiljno uzeli maha, a to dokazuje i kolektivni lov na čudovišta, koji je zakazan u srijedu u banjalučkom Parku Mladen Stojanović. Kompjuteristi vjeruju da će kolektivno ludilo uskoro proći, čim se pojavi neka slična novotarija.