"Ibrakadabra" kako ga svi zovu stalna je tema medija, kako zbog poteza na terenu, tako i van njega.

Ono što je česta tema medija je također njegov karakter, koji se nerijetko komentariše i povezuje sa njegovim porijeklom s obzirom na to da je Ibrahimović porijeklom iz BiH.

Tageszeitung piše o Zlatanu Ibrahimoviću nazivajući ga najvećim mahalašem svih vremena.

“Mahalac! Tako u Sarajevu zovu samosvjesnog igrača nogometa na ulici, koji pogađa iz nemogućih uglova, igrnorira suigrače, koji radije pravi finte, nego da odigra pas, koji radije šuta loptu igračima kroz noge, nego da ih zaobiđe i ima hrabrosti za spektakularne finte.

Jednog pravog mahalaša ne obilježava naravno to da pogađa golove i pobjeđuje utakmice, već da igra tako da cijeli komšiluk, dakle mahala, o tome priča.

Zlatan Ibrahimović nije odrastao u Sarajevu. I nije tamo učio igrati nogomet. Ali on igra kao najbolji mahalaš iz Sarajeva. Ibrahimović je u BiH u najmanju ruku onoliko omiljen koliko u ostatku svijeta. Ako ne i više. Izmaltretiranom i napaćenom stanovništvu BiH, koja je poput države koja nestaje, je svaki Bosanac, koji širi dobro raspoloženje, puni naslovne stranice medija u cijelom svijetu sadržajima koji nisu vezani za ubistva, heroj, spasitelj, nebeska pojava. Kao sin bosanskog muslimana i hrvatske katolkinje, Ibrahimović je pravi primjer Bosanca. Bosna je pod Titom bila Jugoslavija u Jugoslaviji (op. red. mala Jugoslavija). Miješani brakovi između Hrvata, Srba, Bosanaca i ostalih stanovnika su bili normalni.”

Njemački mediji dodaju i to da Ibrahimović nikada nije zaboravio da vuče porijeklo iz Bosne i Hercegovine. On zbog toga nikada ne pjeva himnu Švedske, jer sebe ne smatra Šveđaninom, a u svakom klubu u kojem je igrao kao i u reprezentaciji, uvijek je tražio da mu na dresu stoji slovo “ć” na kraju prezimena.

“Prezivam se IbrahimoviĆ, a ne IbrahimoviC. To je moje prezime, mog oca i mojih predaka, ono je bosansko i ja ga sa ponosom nosim”, rekao je nedavno Ibrahimović.