Slavko Bošnjak rođen je 29. februara 1936. godine u Bijeljini i rođendan s najbližim prijateljima slavi svake četvrte godine. Iako je ušao u devetu deceniju, još je vitalan i pamti mnoge događaje iz mladosti i djetinjstva.
Penziju je zaradio radeći kao službenik u opštinskoj administraciji. Njegova supruga takođe je penzionerka, a bila je medicinski radnik.
Slavkov otac Jovan, rođen u Glamoču, bio je svojevremeno poznati bijeljinski opančar.
- Moj otac je još 1914. godine iz Glamoča krenuo trbuhom za kruhom. Popularnim vozom „ćirom“ putovao je do Sremske Mitrovice skriven ispod sjedišta, jer nije imao ni za voznu kartu. Čekajući voz za Novi Sad, zaspao je ispred pekare. Gazda ga je otjerao i on se u Sremskoj Mitrovici zaustavio ispred neke opančarske radnje. Tu je izučio zanat, a onda je otišao u Novi Sad i tamo upoznao moju majku Dragicu. Čuo je da je u Bijeljini razvijen i tražen opančarski zanat i on se zaputi u Bijeljinu. Ovdje je otvorio radnju i u njoj je zaradio penziju – priča Bošnjak.