I bukvalno nema mjesta na kome se ne priča o njemu, pa su mu riječi posljednje počasti upućene i sa Teološkog skupa "Teologija u javnoj sferi" koji se ovih dana odvija u Trebinju, odakle je saopšteno da se ove subote, na pravoslavne Zadušnice, u sabornom hramu u Trebinju za Nebojšu Glogovca služi pomen.

"Kada mu za života nismo mogli odati zaslužene počasti, jer smo smatrali da za to ima još mnogo vremena, neka to onda bude sada, i zaslužio je", kazao je Brano Dursun, dugogodišnji član Amaterskog pozorišta Trebinje i član Savjeta "Festivala festivala", najprestižnije smotre dramskih amatera bivše Jugoslavije.

Kaže da se upravo zbog dugogodišnjeg rada u pozorišnom amaterizmu susretao sa Glogovcem kada god bi ovaj dolazio u Trebinje, a volio je često obilaziti svoj rodni grad.

"Pročitao sam negdje u novinama da je izjavio da se vraća u Trebinje, odakle je i krenuo, i ja sam ga ljetos, mislim da je to bilo u vrijeme kada su se ovdje snimali Nemanjići, upitao da li je to istina ili su to novinari izvukli iz konteksta, a on mi je odgovorio: Da, tačno je. Treba još neke stvari da posložim i da završim neke poslove i vraćam se ovom gradu, jer se ovde osećam srećno kao nigde do sada", prisjeća se Dursun.

Kaže da je Glogovac zaista volio Hercegovinu i nosio je u srcu, bio je čovjek sa odlikama pravog Hercegovca - nosio je u srcu ogromnu energiju, a imao golubije srce i tanana osjećanja.

Čuvala ga komšinica

Glogovca se kao takvog sjećaju i njegovi drugovi i drugarice iz najranijeg djetinjstva, iz vrtića i prvog razreda škole - kulturan, povučen i miran dječak iz Svetosavske ulice koja se tada zvala Asima Zupčevića.

Njegova nekadašnja drugarica iz komšiluka Rajka Denda se sjeća da je njegov otac bio sveštenik, a mama šnajderica, pa bi ga ona ponekad ostavljala i kod komšija Denda nakratko na čuvanju kada bi otišla u kupovinu, kada bi mušterije za šivanje dolazile na probu i slično.

"Sjećam se da je bio dosta miran i kulturan, onako kako je to u svešteničkim porodicama, ali je to bilo njegovo rano djetinjstvo u kome mu se, čini mi se, tek rodila sestra, a onda su zbog očevog posla odselili u Srbiju, odakle su nam jedno vrijeme slali čestitke i mi njima, a onda je s godinama i to prestalo", prisjeća se komšinica Rajka.

Posljednje poruke pune emocija

Povodom tužne vijesti društvene mreže u petak ujutro preplavile su oproštajne poruke poštovalaca lika i djela prerano preminulog glumca iz svih krajeva regiona.

Žal za odlaskom četrdesetdevetogodišnjeg glumca, koji je bolovao od raka pluća, među prvima je podijelila glumica Ljiljana Blagojević, koja je napisala: "Neka ti je večna slava, veliki glumče i časni čoveče."

"Javnost još nije prežalila stariju gardu glumaca. Nacija je od Glogovca očekivala još mnogo toga, bio je najbolji koji je ostao", nizali su se komentari. A koliku je Glogovac reputaciju uživao u struci, potvrdili su i neki od banjalučkih glumaca.

"Nebojšu nisam lično poznavala, ali se osjećam kao da smo izgubili nekog od najbližih. Danas je srpsko, a i regionalno glumište izgubilo velikana glumačke umjetnosti, a svi zajedno sa publikom jednog divnog čovjeka. Baš tužan dan", kratko je za "Nezavisne" prokomentarisala glumica Slađana Zrnić.

"Večeras ćemo igrati tebi u čast, do viđenja, veliki meštre", u međuvremenu je na Twitteru napisao Boris Šavija. Svoj komentar za "Nezavisne" dao je i Goran Jokić.

"Veliki gubitak za glumište. Posljednju ulogu imao je u filmu Ustav Republike Hrvatske Rajka Grlića, zaista velika uloga. Njegov odlazak osjetiće se i na filmu i u pozorištu, bio je u punom glumačkom zamahu, vanserijski talenat i interpretator. Još od Ubistva s predumišljajem rekao sam da će biti veliki glumac i znao sam da će u narednim godinama ostvariti sve ovo što je ostvario, a mogao je još mnogo toga. Umro je najbolji u najboljim godinama", kazao je Jokić, podsjetivši nas koliko je vrtoglav uspjeh u karijeri imao Glogovac nakon filma "Ubistvo s predumišljajem".

Film, koji je po romanu, a kasnije i scenariju Slobodana Selenića snimio Gorčin Stojanović, premijerno je prikazan svega nekoliko dana prije potpisivanja Dejstonskog sporazuma. Od tada pa do danas, rijetko da je bilo čovjeka na ovim prostorima koji bar preko malog ekrana ili bioskopskog platna nije poznavao Nebojšu Glogovca.

"Smrt Bogdana Bilogorca u filmu Ubistvo s predumišljajem filmska je smrt koja mi je vjerovatno najteže pala u životu. Bilogorac, čije je tijelo prepoznala njegova djevojka po roze čarapama, oličenje je onoga što sam kao dijete posmatrao u ratnim godinama, a to je odlazak generacije tek jednu deceniju starije od moje. Ono što se tad u životu događalo na filmu je zauvijek ostalo uvjerljivo zahvaljujući Nebojši Glogovcu, koji je tumačio Bilogorca", glasila je jedna od mnoštva poruka obožavalaca na društvenim mrežama.

Kolege iz klase uputile posljednje riječi

Svakako i oni koji su bili među najbližima Nebojši Glogovcu, bar kada je riječ o struci, nisu sebi dopustili luksuz da ćute.

"Zauvek u mom srcu. Sa anđelima, mili moj...", uz njihovu zajedničku fotografiju zapisala je glumica Nataša Ninković, koja je na Fakultetu dramskih umjetnosti na klasi Vladimira Jevtovića, između ostalih, studirala sa Vojinom Ćetkovićem, Sergejem Trifunovićem i Nebojšom Glogovcem.

"Ne znam šta bih ti rekao što već ne znaš. Jedino što bih mogao da ti kažem je da kada dođe moj čas, voleo bih da me ti sačekaš", oglasio se i Sergej Trifunović.

Prije susreta sa Fakultetom dramskih umjetnosti, Glogovac, što je manje poznato, studirao je psihologiju. Rođenom Trebinjcu sa tadašnjom adresom u Pančevu, međutim, ovo nije bila sudbina.

Čekale su ga daske koje život znače, mamili su ga filmski setovi. Prije već pomenutog "Ubistva s predumišljajem" imao je nekoliko više ili manje značajnih uloga, a nakon filma Gorčina Stojanovića sve uloge, čini nam se, biće mu značajne. Pamtićemo ga po nevjerovatnoj moći transformacije, što je najuvjerljivije dokazao u "Hadersfildu" i "Ustavu Republike Hrvatske". Bio je briljantan i kao hrvatski trasvestit i kao general Draža Mihailović u "Ravnoj gori" Radoša Bajića. Mnogi su se poistovijetili sa njegovim ozbiljnijim ulogama kao što su Mladen iz "Klopke" Srđana Golubovića ili Gavrilo iz filma "Žena sa slomljenim nosem" Srđana Koljevića. Ipak, najšira publika ga je prvenstveno poznavala po komedijama "Munje", "Bumerang", "Kad porastem biću Kengur" i drugim, a  nonšalancija kakvu je imao Zlatko u "Porodičnom blagu" ili Mare u "Sutra ujutru" ostala je ideal mladih bez jasnije vizije budućnosti.

Čovjek sa vizijom

Nebojša Glogovac, kako u životu, tako i u glumi, s druge strane, bio je čovjek sa vizijom. Još kao student dobio je stipendiju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čiji je stalni član bio od 1996. godine. Predstave u kojima je igrao: "Tamna je noć", "Hadersfild", "Bure baruta" zbog velike popularnosti kasnije će postati i filmovi, a one pak nušićevske ili šekspirovske sa kojima je dobijao nagrade na velikim pozorišnim festivalima ostaće samo u sjećanju privilegovanih.

Statueta "David Štrbac" za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Ivana u predstavi "Hadersfild", koju je dobio na Teatar festu "Petar Kočić" u Banjaluci 2007. godine, samo je jedna na velikom spisku nagrada Nebojše Glogovca.

Povodom smrti srpskog glumca telegram saučešća Jugoslovenskom dramskom pozorištu uputio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Njegov odlazak glumac Voja Brajović nazvao je udarom na posvećenje pozorištu.

"Bili smo veoma počastvovani što smo ga gledali na televiziji, filmu i u pozorištu. Njegov raskošni talenat nas je grejao. Odlazak Nebojše Glogovca predstavlja udar na naše posvećenje pozorištu. Glogovac je nesumnjivo bio jedan od najboljih glumaca u Evropi", kazao je Brajović.

"Biti ili ne biti, to je pitanje"

Biti ili ne biti, to je pitanje, jedna je od posljednjih replika koje je Glogovac kao Šekspirov Hamlet izgovorio na sceni. Ono što je, pak, govorio o sve učestalijoj smrti glumaca u posljednih nekoliko godina, nažalost, pokazalo se tačnim i u njegovom slučaju.

"Neverovatnim sledom okolnosti i događaja umrlo je mnogo divnih glumaca i ljudi. Delom je to zbog strašne ekonomske situacije u kojoj se nalazi naša kultura pa su ljudi primorani da rade više nego što mogu. U toj strašnoj borbi strada zdravlje. Teško je objasniti ljudima da gluma zahteva mentalni napor i kopanje po sopstvenoj duši, ali i ozbiljan fizički rad. Konstantan višak napora glumcima ugrožava zdravlje", rekao je Glogovac u oktobru 2016. Danas, manje od godinu i po dana kasnije, javno mnjenje još jednom zatečeno je smrću jednog od najboljih naših glumaca.

Nebojša Glogovac će biti sahranjen u ponedjeljak, 12. februara, u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.