Riječ je, kako navode u tiražnom, zagrebačkom listu, o projektu kojim se žele odužiti “hrvatskim velikanima”, onako kako su oni zaslužili, promovisanjem njihovih imena i njihovih dostignuća.

Pored tekstova koji objavljuje pomenuti list, najavljena su i predavanja u svim hrvatskim školama, kao i televizijski program na istu temu.

Dvanaest “Hrvata koji su mijenjali svijet” po “Večernjem listu su: Ruđer Bošković, Faust Vrančić, Sveti Jeronim, Nikola Tesla, Andrija Štampar, Ivana Brlić-Mažuranić, Andrija Mohorovičić, Ivo Andrić, Julije Klović, Marko Marulić, Ivan Meštrović i Marko Polo.

Ostaje nejasno kako je Ruđer Bošković dubrovački filozof, astronom, matematičar, fizičar, pjesnik i diplomata srpskog porijekla, inače uvršten među “100 najaznamenitijih Srba svih vremena”, dospio na ovaj spisak.

Svojatanje globalno poznatog Nikole Tesle može se nazvati već standardnom praksom u Hrvatskoj, gdje uredno ističu mjesto njegovog rođenja ali ne i njegovu nacionalost i to da je dijete iz pravoslavne svešteničke porodice.

Ivo Andrić se direktno i nedvosmisleno izjašnjavao kao Srbin i srpski pisac.

U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge iz 1942. godine ističe da je srpski pisac, dok u svojim ličnim dokumentima, ličnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matične knjige rođenih i vjenčanih, u rubrici "narodnost", Ivo unosi "srpska".

Andrić se sa druge strane, dva puta eksplicitno distancirao od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pjesme uđu u Antologiju hrvatske lirike , a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porijekla.

Ništa manje bizarno je i "svojatanje" Marka Pola i svetog Jeronima.

Izgleda da je Hrvatima model kićenja tuđim perjem i svojatanja tuđe istorije nešto blisko.