On je naveo da, prema podacima Food and Agriculture Organization (FAO) UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu, hrana na globalnom nivou pojeftinjuje već mjesecima.

– U poređenju sa istim periodom prošle godine cijene su niže za oko 10%. Cijene pšenice i kukuruza su na trogodišnjem minimumu. Međutim, u marketima od Trebinja do Novog Grada ovi brojevi ne važe – naveo je Mandić.

Naglasio je da su poljoprivreda i domaća proizvodnja na izdisaju. Pored Semberije, Lijevča i ogromnih brdsko-planinskih područja bogatih pašnjacima, mi uvozimo sve – od mesa sumnjivog porijekla do smrznutog tijesta.

– Uz sve to, mi smo jedina zemlja u Evropi, pored Danske (zemlje čije stanovništvo ima jednu od najvećih kupovnih moći na svijetu), koja i dalje ima jedinstvenu stopu PDV-a, pa se kod nas PDV od 17% plaća i na osnovne životne namirnice i na luksuznu robu. Poređenja radi, u zemljama okruženja, koje bez izuzetka imaju diferencirane stope PDV-a, snižena stopa na osnovne namirnice, hranu i lijekove iznosi od 5 do 10%. Da ne govorim o Italiji, u kojoj je PDV na mlijeko, hljeb i tjesteninu samo 4%, ili o Poljskoj, gdje se često uvodi privremena stopa od 0% na osnovnu hranu (hljeb, meso, mliječni proizvodi) kako bi se suzbila inflacija – istakao je on.

Prema njegovim riječima, „mi smo fenomen, negativan naravno, i po pitanju poreske politike“.

– Robne rezerve nemamo godinama. Zaštita potrošača, subvencije i zaštita domaćih poljoprivrednih proizvođača su na minimumu. S druge strane, budžetski milioni odlaze na katastrofalne koncesione ugovore i plaćanje arbitražnih presuda. Umjesto što je ova vlast „subvencionisala“ Serdarova, mnogo bolje bi bilo da je tim novcem, recimo, subvencionisala domaće poljoprivredne proizvođače – kaže Igor Mandić.

Kaže da su se samo od jedne presude, poput one u slučaju Viadukt, mogli isplatiti svi podsticaji za mljekare u Srpskoj za nekoliko godina unaprijed. Umjesto toga, novac građana odlazi na sudske troškove i penale bjelosvjetskim „investitorima“ sa kojima je ova vlast sklapala sumnjive ugovore.

– Na kraju, država mora zaštititi potrošača, ali i domaćeg proizvođača, jer je litar domaćeg mlijeka 60% jeftiniji od pola litra uvozne mineralne vode – dodao je Mandić.