U današnje vrijeme, sa jako ubrzanim tempom života, teško je imati hobi. Često u razgovoru sa mladima čujemo da nemaju nikakav hobi i da nemaju vremena da se bave nečim što vole.
Mnoge su studije već davno utvrdile da je trčanje najefektnija i najzdravija fizička aktivnost kako za naše fizičko, ali i psihičko stanje, što nam je potvrdila i naša sagovornica Nevena.
Dvadestdvogodišnja Nevena Mitrović iz Bijeljine, studentkinja prava, pored svakodnevnih studentskih obaveza pronalazi vrijeme za trčanje koje je upotpunilo njene slobodne aktivnosti, a ujedno ojačalo duh i tijelo.
Nevenino interesovanje za atletiku javilo se još u osnovnoj školi.”U 9. razredu prijavila sam se za trčanje na 400 i 800 metara. Prošla sam prvi krug i otišla sam na takmičenje. Međutim, nisam najbolje prošla na takmičenju, ali se nisam razočarala, to me nije pokolebalo da nastavim da se bavim ovim sportom”, kaže Nevena koja danas trči za ekipu “Bijeljina trči rekreativno” jednu od najmnogobrojnih trkačkih ekipa koja ima zapažen rejting na takmičenjima.
Prva trka na kojoj je Nevena učestvovala je trka na 5 km održana u Beogradu.” U tom periodu nisam bila spremna za polumaraton, ali mi je ta trka značila jer sam vidjela kako trke izgledaju i osjetila atmosferu na stazi,” kaže Nevena.
Dva mjeseca poslije toga istrčala je svoj prvi polumaraton u Banjaluci.” Iskreno, bilo je teško, bila sam na izdisaju poslije 11 kilometra, ali drug iz ekipe mi nije dao da stanem i završili smo trku zajedno.Posle toga, trke su se nizale. Postajala sam sve jača i svjesna da mogu puno više”, objašnjava Nevena.
Zacrtani cilj da bude među najboljima, i da spusti vrijeme ispod dva sata, ostvarila je na polumaratonu “Etno selo Stanišići” gdje je spustila vrijeme na sekundu ispod dva sata, nakon čega je skoro svaku trku trčala ispod dva sata.
Nevena s ponosom ističe učešće na trci “Stazama cerskih junaka” u Tekerišu gde je prilično tešku i zahtjevnu stazu od 21 km istrčala za 1h i 51 minutu, osvojivši treće mesto u kategoriji žena.
“Osećaj posle svake trke se ne može opisati riječima. Nema tih bolova koji mogu da opišu sreću i uzbuđenje kad se prođe kroz cilj. Sve te rezultate ne bih ostvarila da nije bilo podrške tima i da nismo svaku trku trčali zajedno. Do sada sam istrčala 10 polumaratona i jos više ću s vremenom. Mi nismo samo tim “Bjeljina trči rekreativno”, mi smo i prijatelji koji putuju zajedno, osvajaju medalje i nove kilometre, kaže ova mlada sportistkinja koja se osim trčanjem, bavila košarkom i fudbalom.
Trčanje bih preporučila svima, jer je zdravo, a trčanje u timu Bijeljina trči rekreativno je i zabavno, jer smo, sasvim sigurno, najveselija trkačka ekipa u gradu, kaže Nevena na kraju razgovora za InfoBijeljina.
Želja za postizanjem novih ciljeva, koja se razvija trčanjem, motivisala je mnoge da učine nešto za što su mislili da nikada neće – otrčati maratone ili polumaratone u društvu svojih ‘trkačkih kolega’. Mnogi su postali smireniji i sretniji u privatnom životu, uspješniji na poslu, a sve to zbog jedne od najboljih odluka u životu- bavljenje trčanjem.
Piše: Snežana Milošević