Bakir Izetbegović, Ćamil Duraković i njihovi partneri ne mogu da prihvate činjenicu da su izgubili izbore u Srebrenici i da će se morati odreći privilegija i bogatstva koje su stekli na račun ovdašnjeg naroda.
Ako smatraju da Srbin ne može biti načelnik Srebrenice, onda ne znam šta će nam izbori, kaže Mladen Grujičić, koji kao
kandidat srpskih stranaka za načelnika Srebrenice, prema preliminarnim rezultatima, ima ubjedljivih 2.000 glasova više od Durakovića.
* GLAS: Kakva je atmosfera u Srebrenici imajući u vidu tenzije koje su podignute tokom i nakon lokalnih izbora?
GRUJIČIĆ: Situacija je kao i ranije, kao da izbora nije ni bilo. Svako se okrenuo svom poslu, samo se političari koji su izgubili izbore bune. Ali i to će proći.
* GLAS: Lider SDA Bakir Izetbegović, Vaš protivkandidat Ćamil Duraković i drugi bošnjački političari ne žele da prihvate da ste dobili povjerenje građana. Šta mislite zašto je to tako?
GRUJIČIĆ: Oni ne žele da to prihvate jer su radili u korist samo određenog kruga ljudi i teško im se odvojiti od kolača vlasti. Da su vodili računa o opštini, ne bi izgubili izbore. Moraju da shvate da Srebrenica nije Durakovićevo nasljeđe, već dio RS i opština u kojoj žive i Bošnjaci i Srbi. Mjesto načelnika je odgovorna funkcija, koja zahtijeva trud i rad, a Duraković se za to nije zalagao. Smiješno je koliko se buni. Svi koji su izgubili izbore čestitali su svojim protivnicima, dok je on svu pažnje usmjerio na kukanje. To je jedinstven slučaj u BiH.
* GLAS: Iako je ponovnim brojanjem glasova potvrđena Vaša ubjedljiva prednost, Izetbegović traži poništavanje izbora. Kuda vode takvi zahtjevi?
GRUJIČIĆ: To pokazuje njegov odnos prema srpskom narodu. Bošnjačke političare ne zanima kako ljudi u Srebrenici žive, već ih interesuje vlast i kako da naude Srbima. Da su ih zanimali Bošnjaci, oni bi danas bolje živjeli. Vode politiku zavađanja, stvaranja tenzije i održavaju tešku situaciju da bi manipulisali građanima. To nikuda ne vodi.
* GLAS: Zašto je tako teško prihvatiti da je Srbin pobijedio u Srebrenici?
GRUJIČIĆ: Mnogi bošnjački političari su se obogatili na osnovu Srebrenice i ona im je bila odskočna daska za visoke funkcije na nivou BiH. Za njih je Srebrenica mjesto gdje se može manipulisati i bogatiti. Sada ne žele da prihvate Srbina za načelnika, jer znaju da se ne mogu više tako ponašati. Sve donacije će od sada pripasti građanima Srebrenice i neće biti zaštićenih kao bijelih medvjeda. Bolje ću voditi opštinu nego što su oni radili. Radiću u interesu svih i samim tim neće biti podjela. Zalagaću se za rješavanje problema svih podjednako. Nacionalna pripadnost neće biti prepreka da neko dobije pomoć ili posao.
* GLAS: Smatrate li da je sada pravo vrijeme da suživot preuzme glavnu riječ u Srebrenici umjesto politike?
GRUJIČIĆ: U Srebrenici je do sada na djelu bila samo politika koja je zavađala narod. Tome ćemo stati u kraj i svi će biti podjednako poštovani.
* GLAS: Najavili ste da ćete posjetiti Potočare i da će se 11. jul obilježavati kao i do sada. Vjerujete li da je to put ka pomirenju koji je toj sredini prijeko potreban?
GRUJIČIĆ: Srbi su pokazali da žele pomirenje, ali pojedini bošnjački političari to ne žele da čuju. Onaj ko ne želi mir, to neće nikada prihvatiti, ma šta mi uradili. Svaku žrtvu poštujem i nije mi problem da se poklonim žrtvama druge nacionalnosti. To ne treba da bude problem ni Durakoviću, ali on ne može ni da izgovori da se zločin desio nad Srbima, a kamoli da stane pred krst i pokloni se.
Poboljšanje života
* GLAS: Kako namjeravate da poboljšate život građana?
GRUJIČIĆ: Stvaraćemo ambijent da se ljudi ne plaše Srebrenice već da dođu i ulažu. Prije svega, uspostavićemo lokalnu upravu koja će biti u službi svih, a ne samo jednog dijela građana. Radićemo i na transparentnijoj raspodjeli novca, te se zalagati i za podršku poljoprivredi i turizmu, jer ova sredina ima bogato kulturno-istorijsko nasljeđe.
Komšija Duraković
* GLAS: Da li ste se poslije izbora susreli sa Ćamilom Durakovićem?
GRUJIČIĆ: Nisam, ali ga ni ranije nisam viđao u Srebrenici. Ovdje provodi najmanje vremena. U kampanji je, o trošku opštine, posjećivao dijasporu i sakupljao glasove, dok je ovdje život stajao jer nikoga nije ovlastio da potpiše bilo koji dokument. Živim 200 metara od njegove kuće, a nikada ga nisam sreo na ulici i među narodom.