Priču o Vučkovom ćevapu koji je za relativno kratak vremenski period osvojio ukuse onih koji ovu priču poznaju od ranije, a i onih koji do sada nisu imali priliku da probaju autentičan sarajevski ćevap, započinjemo sa vlasnikom ove ugostiteljske radnje Bratislavom Bošnjakom. 

"Pripremu ćevapa učio sam od majstora ovog zanata koji taj posao rade duže od 50 godina. Ispoštovao sam svaku sugestiju i savjet, držim se recepta i tehnologije koju oni dugi niz godina primjenjuju", objašnjava Bratislav za portal InfoBijeljina. 

Na naše insistiranje da nam otkrije sta je to bitno da bi se napravio dobar ćevap, ističe da je za dobar ćevap bitno mlado i kvalitetno juneće meso, određen procenat fine masnoće i prirodni začini - so i biber.

Naš sagovornik kaže da nista drugo ne dolazi u obzir ukoliko hoćete kvalitet kakav su postigli u ovoj ćevabdžinici. 

Kao prilog uz ćevape, u gradskoj ćevabdžinici Vučko služe luk sjeckan na kockice. Bratislav kaže da se luk siječe isključivo ručno, nožem, kako bi zadržao sočnost.

Na naše pitanje, sta bi preporučio pored luka kao prilog uz sarajevski ćevap odgovara:

"Luk sjeckan na kockice je osnovni prilog uz ćevape koji pored somuna ovo jelo čini autentičnim, pored luka mi u Vučku služimo i domaći sarajevski kajmak koji su gosti odlično prihvatili i to su osnovni prilozi, često se desi da nam gosti traže pavlaku, pavlaka ćevapu daje kiselosti i gubi se osnovni ukus mesa tako da pavlaku izbjegavamo da služimo", dodao je Bratislav. 

Spomenuli ste somun kao pecivo u kojem se serviraju cevapi?! 

"Da, sarajevski ćevapi se isključivo serviraju i služe u somunu, odnosno u pola somuna, otuda i potiče ono cuveno "deset u pola sa lukom". Ljudi često misle da su somun i lepina isto, ali to su dva potpuno različita proizvoda koja se po strukturi, načinu pripreme i ukusu ne mogu porediti", rekao nam je Bošnjak. 

Da su Vučkovi ćevapi za relativno kratko vrijeme postali prepoznatljivi ne samo u Bijeljini već i šire, govore i gosti koji ovdje dolaze i iz gradova regiona: Loznice, Šapca, Sremske Mitrovice, Novog Sada, Beograda. Česti gosti "Vučka" su i muzičari koji ne propuštaju da prilikom gostovanja u Bijeljini prije svirke pojedu cuvenih "dest u pola sa lukom".

Kroz razgovor sa zaposlenima u Vučku, o tome koje su to poznate ličnosti bili njihovi gosti, ispričali su nam i jednu anegdotu kada je nedavno zazvonio telefon. 

"Javlja se koleginica da primi dostavu, sagovornik poručuje ćevape koje želi da ponese, na pitanje da nam kaže svoje ime čovjek je rekao Aco Pejović, pomislili smo u prvi momenat da neko želi da se našali sa nama, međutim za pola sata zaista se pojavio Aco i preuzeo porudžbinu. U restoranu je sa prijateljima sjedio i poznati novinar Jovan Memedović, a ljetos članovi benda "Crvena jabuka" su takodje bili nasi gosti...", navode zaposleni iz Vučka.

U "Vučku" imaju i dostavu i na području grada u toku radnog dana u prosjeku isporuče između 80 i 100 dostava, i to obično u vrijeme doručka, ručka i večere.

Gosti često imaju i neke dodatne zahtjeve - više ili manje pečeno meso, manje ili više natopljen somun, mi smo tu da udovoljimo svim zahtjevim.

Govoreći o fenomeno ćavapa u "Vučku" nam kažu da ih nije moguće izostaviti iz ponude jela sa roštilja jer su oni stvar navike, a sa druge finansijske strane, za manje novca se ne može ručati tako kvalitetno. Međutim "Vučko" nije prepoznatljiv samo po ćevapima, već i ostalim delikatesima među kojima se izdavaja teleća brizla kakvu ne možete probati u regionu, a gosti sve više traže i laganu pileću krem čorbu sa bamijom poznatu kao "begova čorba".

Popularnosti ovog, već sada nadaleko poznatog objekta, doprinijelo je i ime koje nosi po maskoti Zimskih olimpijskih igara održanih davne 1984. godine u Sarajevu, koji sa fasade ovog ugostiteljskog objekta poručuje - ne morate u Sarajevo, ovdje služe pravi sarajevski ćevap.