U BiH živi nešto više od 3,5 miliona stanovnika te, prema računici, svako, pa i ono tek rođeno dijete, banci duguje 2407 KM. Računajući po porodici, svaka porodica banci treba vratiti 7.306 KM.

Od ukupne kreditne zaduženosti, oko 93% odsto, odnosno 7,8 milijardi KM, stanovništvo “posudi” od banaka.

S obzirom na to da najveću svotu kredita odobravaju banke, prema njihovim podacima, oko 73 odsto kredita su upravo nenamjenski. Tek za preostalih 27 odsto plasiranih sredstava poznato je na što će biti potrošena.

Svaka peta marka od ukupne svote kredita iskoristi se za kupovinu stana ili kuće. Tek oko 3,5 pdsto od ukupnoga iznosa kredita otpada na kreditne kartice, tri posto koristi se za preduzetništvo, odnosno za pokretanje privatnoga biznisa, a 0,1 odsto za kupovinu vozila.

“Postoji jedno pravilo gdje bi trebalo u državi da bude 70 posto kredita u korist privrede, a 30 posto u korist stanovništva. Ovdje je nešto sasvim drugačije. Vi imate situaciju da je preko 54 posto zaduženje stanovništva po kreditima, 46 posto za privredu, što govori da nemamo inicijative”, kaže profesor Miladin Jovičić sa Fakulteta poslovne ekonomije u Bijeljini.

Osim toga da bi jedna država i društvo napredovali potrebno je da ima najmanje 75 posto srednjeg sloja stanovništva.

“To su oni ljudi koji imaju dovoljno para da troše, da štede i investiraju. Mi ovdje nemamo tog sloja. Najveći dio stanovništva je siromašan, mali dio je otišao u bogate i zbog toga je stanovništvo prinuđeno da diže kredite, ne investira jer nema gdje nego se samo bavi egzistencijalnom potrošnjom”, kaže profesor Jovičić.

Kada je riječ o roku otplate kredita, najčešće se građani odlučuju za što duži vremenski period u kojem moraju vratiti novac. To potvrđuje i podatak da, od ukupne “kreditne mase”, samo 940 miliona maraka otpada na kredite s rokom otplate do jedne godine.