To znači da nam je, slikovito rečeno, 2015. prošla po principu "vodu vari, vodu ladi" ili presipanja iz šupljeg u prazno, što i nije tako loše, s obzirom na to da ekonomska kriza i dalje steže obruč oko cijelog regiona!

Nismo u prilici ni da se pohvalimo, pošto troškovi života za četvoročlanu porodicu u Srpskoj i dalje koštaju vrtoglavih 1.800 KM, što je svota koju samo može da sanja većina naših domaćinstava.

Smanjena potrošnja

U preživljavanju u RS su, svakako, najveći umjetnici nezaposleni ili radnici koji za mjesec dana inkasiraju skromnih 500 KM, kao i većina penzionera koji od prvog do prvog na raspolaganju imaju tek nešto više od polovine ovog iznosa.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi godina koju gazimo zube posebno mogla da pokaže radnicima, jer je čak 30.000 preduzeća u BiH ispunilo sve uslove za stečaj!

Podsjećanja radi, u posljednjih deceniju i po pokrenuto je oko 2.600 stečajnih postupaka, od kojih je većina završena likvidacijom, a tek svaki pedeseti reorganizacijom preduzeća.

Ekonomisti poručuju da nezaposleni takođe ne treba da gaje veliku nadu da će se uhljebiti u nekom preduzeću, makar i manje uspješnom, jer će i ovogodišnje budžete, bez obzira na to o kojem nivou je riječ, pustošiti javna potrošnja. 

U pokretima potrošača potvrdili su za naš list da se tokom 2015. godine nije povećala platežna moć građana Srpske, zbog čega je i dalje enigma kako jedno četvoročlano domaćinstvo preživljava.

- Činjenica je da, s obzirom na to da potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu košta 1.800 KM, većina građana jedva sastavlja kraj s krajem. Nijedno istraživanje ne može da dokuči kako im to polazi za rukom, jer je riječ o svoti većoj od dvije prosječne plate?! Od pomenutog iznosa, na hranu trošimo 40 odsto, a na stanovanje 20 odsto - kaže za Press sekretar Pokreta potrošača RS, Dragovan Petrović.

On dodaje da su, na sreću, cijene osnovnih namirnica tokom godine bile stabilne, ali da je u pojedinim gradovima došlo do poskupljenja komunalija.

- Tako je u Banjaluci smeće poskupjelo za 20 odsto, voda za 10 odsto. Cijena goriva je pala, ali od toga su koristi imali samo vozači, dok usluge i proizvodi koji su u vezi s naftnim derivatima nimalo nisu pojeftinili - ističe Petrović.

Prema njegovim riječima, ni u ovoj godini ne bi trebalo da dođe do poskupljenja osnovnih životnih namirnica, prvenstveno zbog toga što je potrošnja građana ionako sve manja.

- Plata u prerađivačkoj industriji, koja zapošljava najviše ljudi, iznosi oko 600 KM, što je čak 35 odsto niže od prosjeka. Jasno je da s ovolikim platama, ili upola manjim penzijama, trgovci zaista nemaju računicu da poskupljuju svoju robu, jer većina građana Srpske ionako već odavno kupuje samo osnovno - kaže Petrović.

To su nam potvrdili i u prodavnicama, u kojima kažu da je sve manje onih koji ne gledaju cijene i kojima mjesto za kupovinu ne presuđuje razlika od deset feninga po proizvodu.

- Građani koji se snabdijevaju u malim radnjama već odavno u širokom luku zaobilaze skupe proizvode. Platežna moć ljudi sve je slabija, tako da je za njih kupovina postala prava noćna mora, jer ponekad nemaju para ni za osnovne namirnice. Oni u sve većoj meri kvalitet nadoknađuju kvantitetom, što znači da pazare veće količine jeftinije robe. Skupu kozmetiku gotovo da i ne gledaju, a nerijetko se dešava da kupuju po dva jajeta, nekoliko krompira, nekoliko voćki... Uglavnom se interesuju za jeftinije suvomesnate proizvode i tjesteninu koja nije skupa, dok kvalitetnijim, odnosno uvoznim, proizvodima uglavnom i ne prilaze - naglašavaju u prodavnicama.

Ništa čudno, s obzirom na činjenicu da skoro polovina građana BiH živi na granici siromaštva, a oko 20 odsto u ekstremnom siromaštvu, među kojima oko 25.000 preživljava zahvaljujući jednom obroku u javnim kuhinjama.

Ekonomisti upozoravaju da struktura socijalne karte ni ove godine neće biti puno izmijenjena, posebno ne nabolje, s obzirom na to da će većina budžetskih para otići za podmirenje plata džinovske administracije. 

Ekonomista Zoran Pavlović kaže za naš list da je sreća u nesreći što nas ove godine nisu zadesile poplave, odnosno što nas je bar priroda poštedjela.

- Problem je što budžeti nisu razvojni nego potrošni. To znači da će večina novca i ove godine ići u javnu potrošnju, umjesto u investicije i otvaranje novih radnih mjesta. A u takvim okolnostima smiješno je i razmišljati o poboljšanju životnog standarda, odnosno napretku domaće privrede. Činjenica je da se vlasti malo bave realnim sektorom, zbog čega ne treba mnogo da vjerujemo u bolju, 2016. godinu - ističe Pavlović.

Umjesto nekog prijatnog iznenađenja koje bi im dalo nadu da će ova godina biti bolja od one iza nas, pitanje je dana kada će građane Srpske i BiH kao hladan tuš dočekati poskupljenje cigareta, goriva i alkoholnih pića.

Tako će pušači paklicu određenih vrsta cigareta plaćati skuplje i za pola marke, dok bi cijena litra goriva mogla da skoči za 30 feninga. 

Cilj povećanja akciza na pomenute robe je oporavak finansijski posrnulih entitetskih fondova zdravstva, što će se, ipak, kao i svako dosadašnje poskupljenje luksuznih ili elementarnih proizvoda, slomiti preko leđa potrošača.

Riječ je o neprijatnom scenariju na koji smo, nažalost, već navikli, s obzirom na to da se s divljanjem cijena hrane, energenata ili komunalija suočavamo na početku svake godine već godinama unazad.

Podsjetimo, u januaru prošle godine voda je poskupjela u Bijeljini, Prijedoru i Banjaluci, dok je u tom periodu u najvećem gradu Srpske skočila i cijena odvoza smeća.

Neredovne plate

U međuvremenu, u Srpskoj i BiH, zbog nezapamćene suše, i cijena stočne hrane skočila je za 20 odsto.

Iako cijene hljeba i ostalih osnovnih životnih namirnica nisu skakale, u BiH su i prošle godine na snazi bila "tiha" poskupljenja, kojima su građani teško mogli da stanu na kraj. Tako je sve više čokolada čiju gramažu umjesto dosadašnjih 100 proizvođači smanjuju na 90 ili čak 80 grama, pakovanja riže sa kilograma na 800 grama. Pakovanja deterdženata sada teže dva kilograma, 800 i 400 grama, umjesto ranijih tri kilograma, kilogram, te 500 grama.

Ovakva praksa, osim nezaposlenih, posebno brine oko 80.000 onih koji rade, ali neredovno primaju platu, te 30.000 radnika koji su na minimalcu.