U BiH su Hercegovci, a posebno stanovnici Čapljine, već proglašeni najvišim u svijetu. To isto kažu u Crnoj Gori za Kolašince i Šavničane, a u Hrvatskoj za Dalmatince, piše RSE.

S obzirom na to da se radi o stanovništvu samo pojedinih dijelova ovih zemalja, oni ne mogu ponijeti epitet najviših ljudi. Tako su Holanđani i dalje prvi na listi, sa visinom od 183,8 cm a Crnogorci su drugi sa visinom od 183,4 cm.

U Istraživačkom projektu o visini muškaraca učestvovali su Pavel Grasgruber, sa Univerziteta Masaryk iz Brna u Češkoj, i dr. Stevo Popović, dekan Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Nikšiću.

Grasgruber kaže da su, zvanično, najviši ljudi na svijetu Holanđani sa visinom 183,8 cm, zatim dolaze Crnogorci (183,4 cm - ili 182,9 cm, kad se uzme u obzir veličina populacije u regijama), Island (181,8 cm), Estonija (181,5 cm), Švedska (181,4 cm).

„Hercegovina, gdje je prosječna visina stanovnika 183,4 cm nije država. Prema našim najnovijim podacima, muškarci u Dalmaciji visoki su 183,7 cm, ali to je također samo regija. Obje ove regije imaju neka područja gdje su ljudi viši od Holanđana, ali moramo pretpostaviti da i neka područja u Holandiji takođe imaju ljude više od njihovog prosjeka. Bilo bi zanimljivo izmjeriti neke afričke populacije u Sudanu, koje su bile najviše na svijetu nakon Drugog svjetskog rata, ali najnoviji podaci o sudanskim izbjeglicama kažu da je njihova visina dramatično smanjena zbog rata i gladi", kaže on.

"Što se BiH tiče, istraživanje je obuhvatilo 3.192 muškarca starosti od 17 do 20 godina, iz 37 gradova u BiH. Najviši stanovnici BiH žive u Hercegovini, gdje je prosječna visina muškaraca 183,4 centimetra. Ipak, u nekim regijama Hercegovine muškarci su visoki 184 centimetra ili više. Najviši su stanovnici Čapljine, gdje je prosječna visina muškaraca starosti od 17 do 20 godina 185,9 cm“, objašnjava Grasgruber.

O tome koliko su danas visoki stanovnici Crne Gore prema istraživanju u kojem je učestvovao, naš sagovornik kaže:

„Crnogorci su drugi sa visinom od 183,4 cm, ali nakon korekcije koja uzima u obzir veličinu populacije u regijama, ta visina je nešto niža - 18,9 cm. Smatramo da najviši ljudi žive u Dinaridima, u središnjoj / sjeverozapadnoj Crnoj Gori i u BiH na području između gradova Imotski-Široki Brijeg-Čapljina, te u Hrvatskoj, Metković-Makarska, gdje smo izmjerili 185 cm i više. Još uvijek je potrebno razjasniti da li to može biti posljedica genetike ili drugih posebnih razloga. Postoji, ali malo sumnje, da ljudi iz Dinarida kao cjelina imaju izuzetne genetičke pretpostavke za tjelesnu visinu“, kaže Grasgruber.

Doc. dr. Stevo Popović s Univerziteta u Nikšiću podsjeća da su Crnogorci na početku 20. vijeka bili na vrhu ljestvice najviših nacija, prema istraživanjima Roberta Ehricha, objavljenim u knjizi Antropološke karakteristike evropskih naroda, kada su imali prosječnu visinu od 177 cm.

"Iako su Crnogorci kasnije dobijali na visini, ipak više ne drže prvo mjesto. U najnovijem istraživanju, koje je obavio dr Popović, a koje je objavljeno u "Crnogorskom časopisu za sportske nauke i medicinu", navode se zanimljivi podaci da prosječna visina Kolašinaca i Šavničana iznosi preko 185 cm, dok su u Danilovgradu, Nikšiću, Plužinama i Žabljaku, muškarci u prosjeku visoki preko 184 cm. Sa druge strane, najniži Crnogorci, koji značajno snižavaju prosjek na nivou cijele države, žive u Plavu, Andrijevici i na Cetinju, sa prosječnom visinom koja jedva prelazi 181 cm.“

Na pitanje o visini Hercegovaca, Popović kaže da u nekim predelima ima ljudi viših nominalne vrijednosti istraživanja.

„Po ovom istraživanju, kada izdvojimo Hercegovinu, u prosjeku su ljudi visoki 183,4 cm, s tim da neki predjeli prema Trebinju idu još više. U Crnoj Gori imamo Kolašince i Šavničane koji su visoki 185 cm u prosjeku. Ja bih se zadržao ipak na nacijama, jer to je nešto s čime možemo da idemo u svijet. Niko nam ne garantuje da negdje u Africi postoji pleme, neko mjesto, gdje su ljudi u prosjeku visoki 190, ali studije koje možete da pronađete u renomiranim naučnim časopisima uglavnom se fokusiraju na države, pa razrađuju i analiziraju određene regione i lokalne zajednice", kaže Popović.

Na prostoru bivše Jugoslavije, ako se izuzmu Makedonija i Kosovo, ljudi su viši od 180 cm. Takve reference se, kaže Popović, mogu naći samo u Evropi.

"Na primjer, ako bi se utvdilo da kalcij kojeg iz zemljišta uzimaju određeni poljoprivredni proizvodi utiče na to da ljudi porastu, mogli bismo da napravimo brend, pa bi, recimo, paradajz sa Dinarskih Alpa, sa nekom promotivnom kampanjom, mogli dobro prodati. Tako nauka nekad može da dovede do toga da jedan region živne, da dobro zaradi, da se podigne stil života, i da zbog toga ljudi još porastu“, naglašava Popović.

Evo i razloga zbog čega su bitna istraživanja o visini ljudi:

„Prvo – što je interesantno - da mi svi volimo da diskutujemo na tu temu. Kulturološki, kod nas je važno biti visok, možda zbog te naše turbulentne prošlosti i faktora visine koji značajno utiče prije svega na sportske rezultate danas. U prošlosti, kada nije bilo modernog oružja, već se uzimala sablja ili mač, tada je faktor visine igrao značajnu ulogu. Zato imamo tu predrasudu, volimo da smo što viši. Kod nas je takođe kulturološki bitno da je muškarac viši od žene, što, recimo, u nekim drugim kulturama nije slučaj.

Ovo su subjektivni faktori, a što se objektivnih faktora tiče, u sportu je izuzetno značajno da znamo s kojom visinom raspolažemo u određenoj populaciji. Za neke sportove je faktor visine značajan faktor za uspjeh. S druge strane, u nekim sportovima je važno biti niži. Što se medicine tiče, mnoštvo nekih medikamenata se množi sa visinom, pa se određeni miligrami daju u tom odnosu. To su, s naučne strane, činjenice koje opravdavaju ova naša istraživanja i zbog čega imaju svoju originalnost i primjenu u praksi.

Znamo da je genetika ustvari najznačajniji faktor koji utiče na visinu. Interesantno je da baš na Dinarskim Alpama žive najviši ljudi, jer kako krenemo prema Karpatima, genetski je populacija slična ili ista, a nalazimo manje vrijednosti. Tako da možda nešto ima u zemljištu što utiče na poljoprivredne proizvode. Klima je djelomično ista. Sumnjali smo na kalcijum, pa smo onda utvrdili da nije kalcijum. Nešto jeste, samo to bi trebali ljudi iz drugih struka da utvrde“, navodi dr. Popović.

Pavel Grasgruber dodaje da je prosečan Hercegovac mogao biti visok 190 cm.

„Jedan od faktora visine je pojava Y haploskupine I-M170. Ova mutacija na muškom kromozomu se nasljeđuje sa oca na sina. Istraživanja pokazuju da je rast ovog genetskog profila u Evropi povezan sa rastom visine stanovništva. U Holandiji 35 posto muškaraca ima ovaj genetski profil, a u Hercegovini ga ima više od 70 posto muškaraca. Prema ovim rezultatima, prosječni Hercegovac mogao bi biti visok čak jedan metar i 90 centimetara.“

Grupu istraživača su činili: Pavel Grasgruber, Stevo Popović, Dominik Bokuvka, Ivan Davidović, Sylva Hřebíčková, Pavlína Ingrová, Predrag Potpara, Stipan Prce, Nikola Stračárová.

Prošlog ljeta je objavljeno jedno drugo istraživanje, koje su sproveli naučnici Imperijal koledža u Londonu, a koji su koristili podatke iz većine država svijeta i pratili promjene u prosječnoj visini muškaraca i žena između 1914. i 2014. godine.

U rezultataima objavljenim u časopisu “eLife”, muškarci iz Bosne i Hercegovine nalaze se na 6. mjestu, Hrvati su sedmi dok su Srbi na 8. poziciji.

Takođe je otkriveno da su u posljednjih sto godina najviše porasli iranski muškarci i južnokorejske žene.