Bijeljina
23.02.2023.
21:08
Gdje se sve bijeljinski mladenci najčešće fotografišu: Nekada popularna lokacija pala u zaborav
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
Etno selo „Stanišići“, manastir Sv. Vasilija Ostroškog, gradski park, novo šetalište, Semberski salaš, kao i restoran "Pet jezera", neke su od top-lokacija na području našeg grada koje Bijeljinci najčešće biraju za fotograsanje tokom bitnih datuma, poput vjenčanja, ali i u ostalim prilikama koje žele da ovekovječe.
Zanimljivo je da su se, na primjer mladenci, nekada uglavnom odlučivali na fotografisanje kod zgrade Gradske uprave, ali je to vremenom iščezlo.
Bijeljinski fotografi su nam ispričali brojna zanimljiva iskustva - gdje su sve putovali zbog dobre fotografije, te kakve su im se zgode i nezgode tamo dešavale.
Prema riječima fotografa Dejana Šešuma, najčešća mjesta za fotografisanje mladenaca su gradski park, manastir Sv. Vasilija Ostroškog, Semberski salaš, Etno selo „Stanišići“ i restoran "Drinska ruža".
"Bijeljina nema puno lokacija koje može da ponudi, ali to što ima je rado posjećeno. Obično su to mirnija mjesta sa prijatnim ambijentom. Što se tiče mladenaca, većinom sve stvari koje se odnose na fotografisanje oni prepuste svom fotografu koji je tu da na vrijeme osmisli i kreira čitav niz nezaobilaznih detalja kako bi se oni što ljepše osjećali na setu i zauvijek ostavili lijep trag i lijepu uspomenu", kaže za portal InfoBijeljina Šešum.
Ističe da mladenci ponekad znaju biti mnogo „teški“ za saradnju, a nekad i manje zainteresovani.
"Ipak moram da priznam da su najčešće, bar u mojoj karijeri, svi divni. Ja ove godine slavim punih 18 godina rada kao fotograf i za sve ove godine kroz posao sam stekao mnogo prijatelja i mnogo sam srećan, ispunjen i zadovoljan. Sa svim mojim mladencima sam ostao dobar drugar i prijatelj", ističe Šešum.
Fotograf Željko Stojanović Krule kaže da, od kad je obnovljen gradski park, Bijeljinici su sve više i više počeli da se fotografišu u njemu.
"Pun je zelenila, prostran je, lijepo uređen i porodice često vole sa svojom djecom da se fotografišu u njemu. Pored porodica, često fotografišemo zaljubljene parove, osobe koje nešto proslavljaju, da li to bila matura, rođendan itd. Mislim da park nikad neće dosaditi ljudima za fotografisanje, da ćemo uvijek ići tamo da napravimo lijepu fotografiju", kaže Stojanović za portal InfoBijeljina.
Takođe, kako dodaje, dosta njih voli da se fotografiše i u Etno selu "Stanišići", gdje takođe mogu da se naprave lijepe fotografije.
"Tu je i restoran 'Pet jezera', tamo takođe vole da se fotografišu, jer je uređeno i ima dosta zelenila i ima lijepo jezero. Od skoro, kako je urađeno novo šetalište, mnogi sugrađani se odlučuju da i tamo naprave lijepih fotografija", nvodi Stojanović.
Prema njegovim riječima, kako se razvijala tehnika, te pojavili servisi kao što je Youtube i slični, tako su se mijenjale i želje i zahtjevi mladenaca.
"Mladenci vole i žele da im njihov dan ostane u što ljepšem sjećanju, a volimo i mi fotografi, tako da volim da im to zabilježim na što ljepši način, da im ostane lijepa uspomena, jer nekako i ja uživam kroz to. Ogranizuju se i prilagođavaju svojim željama, tako da se i mi prilagođavamo njima i imali smo raznih lijepih zahtjeva, kao što je fotografisanje na udaljenim mjestima, gde nema nikoga, skriveno od svih", priča Stojanović.
Tu spada i fotografisanje i organizovanje vjenčanja u crkvama i manastirima do kojih se ne dolazi lako, koji nisu u našoj blizini.
"Pretežno vole lokacije koje nam nisu svakodnevne i bilo je dosta zanimljivih anegdota i doživljaja. Često se sjetim kad smo kamerman i ja zajedno sa Buljubašom bježali od velikog cuke, koji nas je sve pojurio. Uspjeli smo pobjeći. Dosta mladenaca voli da im napravimo neobične fotografije, tako da često idemo sa njima na rijeke, planine, pećine, litice, jezera i to ponekad zna da bude zahtjevno, a ponekad i malo rizičnije dok se ne napravi fotografija", otkriva Stojanović.
Kako dodaje, onaj ko voli svoj posao, ništa mu nije teško, tako da sve izazove posmatra kao uživanje i zabavu.
"Prije nisam mogao da zamislim da fotkanje može proći bez restorana 'Drinska ruža', ali to se vremenom izmijenilo, sad rijetko ko trazi da se fotografiše tamo iako je tamo isto lijepo, lijepa je priroda i ima lijepih mostića. Dosta smo fotografisali i u Novom Selu, kraj stare zgrade, ali i tamo nam sad rijetko ko traži da se fotografiše. Prije desetak i više godina mladenci su voljeli da se fotografišu sa svojim gostima ispred 'opštine', ali to je vremenom iščezlo. To opet pričam za fotografisanje mladenaca, kod njih se smanjila želja za tim lokacijama", ističe Stojanović.
Fotograf Bojan Petričević nam priča da se slaže da Bijeljina nema veliki izbor kada su lokacije za fotografisanje u pitanju, ili, kako dodaje, fotografi nemaju veliku inspiraciju.
"Mi već duže vrijeme ne radimo na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali smatram da fotografi uvijek treba da se potrude kako bi pronašli lokacije koje su interesantnije. Mnogo mladenaca se fotografiše na primjer u krugu rijeke Drine, zatim u gradskom parku, ali da bi dobili neke zanimljivije i egzotičnije fotografije onda morate otići van granica BiH", kaže Petričević za portal InfoBijeljina.
Petričević priznaje da je uvijek lakše kada mladenci kažu bar otprilike šta žele, ali nažalost oni su u većini slučajeva bez ideja i žele da se prepuste idejama fotografa.
"Mi često mladencima preporučujemo šta bi bilo najbolje za njih i obično je mlada ta koja možda ima neku ideju, ali je mladoženja taj koji se ne slaže sa njom. Jednom smo bili u starom polusrušenom objektu koji je prijetio da će se srušiti, penjali smo se na vrhove litica i planina, a imali smo i situaciju kada smo ronili metar pod morem kako bi napravili dobre fotografije", kaže Petričević.
Takođe, podijelio je sa nama i jednu situaciju koja im se dogodila u Bijeljini kada su se popeli na vrh bijelih zgrada kako bi odradili fotografisanje.
"U tom periodu krov je prokišnjavao i stanari su morali preko cijele površine da stave neki nepropustljivi materijal, nešto kao deblji najlon. Ja sam se u jednom trenutku izmakao da napravim dobar ugao i osjetio sam da mi desna noga propada. Ono što nisam znao je to da sam ja već prešao ivicu zgrade i da stojim na slojevima materijala koji je krenuo da popušta pod mojom težinom. Odglumio sam smijeh i vratio se korak napred kako bih nastavio da fotkam", kaže Petričević.