Gazdinstvo Nikole Aleksića iz Golog Brda kod Bijeljine primjer je kako se svojim radom, vrijednim trudom i zalaganjem, od poljoprivrede može solidno živjeti. Ovaj ugledni domaćin svakodnevno radi na imanju sa suprugom i dvojicom sinova, a iako sektor agrara prate brojne teškoće, planovi su im ambiciozni, te će proizvodnju i dalje proširivati i unapređivati.
Aleksići obrađuju oko 25 hektara zemlje. Najviše siju ratarske kulture koje se smjenjuju u plodoredu ili tropolju. Uz kvalitetno zemljište, navodnjavanje i primjenu punih agrotehničkih mjera prinosi su dobri, pa se zemljoradnja isplati. Posljednih godina, zbog visokih ljetnih temperatura koje umanjuju rod kukuruza, mnogo se više oslanjaju na prinose pšenice.
- Godina je bila turbulentna. Prinosima i kvalitetom pšenice smo zadovoljni, ali je rod kukuruza prepolovljen. Suša, poplava, biljne bolesti, insekti, svašta nas zadesi. Nekad dobro prođu ratari, nekad povrtari, nekad voćari. Nekad smo na gubitku, a nekad pokrijemo uloženo i čak zaradimo. Poljoprivreda je fabrika pod vedrim nebom – kaže Aleksić.
Proizvodnja hrane u budućnosti će sve više dobijati na značaju smatra ovaj semberski poljoprivrednik zbog čega je i obojici sinova savjetovao da ostanu na imanju i da se bave ovim poslom.
- Agrar će sve više dobijati na značaju. Naročito u svjetlu klimatskih i ostalih svjetskih ekonomskih i političkih poremaćaja – kaže Aleksić za portal InfoBijeljina.
Nikola je naslijedio najveći dio imanja, opremu i znanje predaka na čemu je dalje gradio svoje gazdinstvo. Posljednjih godina u poslu mu uveliko pomažu i odrasli sinovi. Rame uz rame svakodnevno su na poljima. Dvadesetpetogodišnji Božan, diplomirani agronom, kaže da je o poljoprivredi mnogo naučio radeći od djetnjstva sa ocem, a stručna znanja koja je stekao na fakultetu svakako su mu dragocjena.
- Od ogromnog značaja nam je i pomoć Vlade Republike Srpske i Ministrstva poljoprivrede. Subvencionisali su nabavku sistema za navodnjavanje, nabavku mehanizacije. Savremeni trenodvi se moraju pratiti i primjenjivati ako želimo da zaradimo od ovog posla – naglašava mladić.
Mladi Aleksići se posla ne boje.
- Kad si sam svoj gazda, mnogo je lakše. Radiš kad i koliko možeš. A posla se ne bojimo. Završimo na svom imanju, pa onda često uslužno obavljamo poslove na komšijskim parcelama. U sezoni radni dan traje po 16 sati, ali sve se stigne. Naše selo je nadomak Bijeljine i nikada ga ne bismo mijenjali za grad – kaže Božan za InfoBijeljinu.
Pored zemljoradnje, Aleksići se bave i stočarstvom. Imaju tridesetak grla stoke, od čega je 11 krava u muži. U skorije vrijeme planiraju i gradnju modernije štale. Kažu da je korisno raditi u više grana poljoprivrede, jer mnogo toga zavisi od vremenskih uslova, a i tržište je varljivo, pa se ne može računati na sigurnu dobit u samo jednoj proizvodnji.