Todorović je prvi album dobio od ujaka, kada je bio osnovac, i od tada počinje njegovo traganje za markicama, ali i neprestano učenje i istraživanje u okviru ovog jedinstvenog hobija.

 

"Neko voli da ima u albumu samo čiste markice, a neko markice sa pečatom, korištene, koje imaju određenu istorijsku priču. Na osnovu datuma na njima, nekada možemo da istražimo i sklopimo zanimljiv mozaik iz davnih vremena. Ja ne pravim neku veliku razliku, drage su mi i jedne i druge, samo je važno da mi je u određenom trenutku ta markica interesantna i da zaista želim da je posjedujem", kaže Todorović za portal InfoBijeljina.

 

Najzanimljivije su mu poštanske markice iz Austrije i Njemačke, a posljednje koje je nabavio potiču iz vremena austrougarske okupacije BiH.

 

"Način skupljanja markica je zaista različit, od čovjeka do čovjeka. Neko voli da skuplja prema unaprijed izrađenim albumima, da ima svaku markicu, neko po godinama, dok je drugima zanimljivo da imaju markice iz određenih država", navodi Todorović.

 

Njegov prijatelj, Predrag Lopandić, pojašnjava da su motivi na poštanskim markicama raznovrsni, ali da se ipak mogu svesti u desetak najčešćih cjelina - istaknuti pojedinci, državnici, flora i fauna, istorija, umjetnost, automobili, vozovi, brodovi, svemir, sport...

"Sa sedam godina sam se zainteresovao za filateliju, vidjevši albume kod rođaka koji je bio srednjoškolac, i do sada sam prikupio oko 8.000 markica. Prvo sam ih skidao sa pisama, tako se obično počinje, onda kupuješ na filatelističkim skupovima, aukcijama, u poštama, a sada se sve uglavnom odvija posredstvom Interneta. Više volim starija izdanja koja su mi ljepša, za razliku od današnjih koja su nekako prešarena, od čudnih materijala i boja, tako da se izgubio onaj miris nekadašnjeg papira i ljepila kada otvorite jedan album", priča Lopandić za portal InfoBijeljina.

 

On ističe da je najskuplja srpska markica prodata za oko 8.000 evra, a riječ je o Novinskoj marki Knez Mihailo iz 1868. godine.

 

"Što je manji broj određene markice odštampan, to je njena vrijednost veća. Meni su takođe zanimljive one iz okupacionih perioda različitih zemalja, a prema ljepoti bih izdvojio markice iz Sovjetskog saveza, Portugala, Austrije, Srbije, Hrvatske, te Slovenije koja ima izuzetan dizajn. Moj cilj je da skupim sve jugoslovenske i srpske markice od 1945. godine do danas", naglasio je Lopandić.

Kada je riječ o zanimljivostima u okviru svijeta filatelije, Predrag kaže da su one brojne, ali da mu je jedna od dražih priča ona o markicama sa ostrva Borneo.

 

"Jednom su se u avionu koji je pretrpio pad i završio u plićaku našle vreće sa pismima sa sjevernog Bornea. Te markice, baš iz tog aviona, veoma su tražene, a zanimljivo je da su skuplje one iz dijela vreća koje su završile u moru, nego one koje su ostale na suvom. Po datumu i pečatu tačno se može potvrditi koje su to markice. Osim toga, na primjer, postoje i markice sa greškama čija je cijena automatski viša, a treba istaći i da se pojavljuju falsifikatori, te je potrebno da stručna lica izvrše provjeru ukoliko se neko odluči da izdvoji veću svotu novca za markicu", navodi Lopandić.

 

Jedan od najjednostavnijih načina da se dođe do markica, prema riječima naših sagovornika, je praćenje izdanja pošta, koje obično početkom godine objavljuju koje markice će štampati. 

 

Iako su društvene mreže na Internetu pojednostavile način komunikacije, Todorović i Lopandić ističu da među Bijeljincima još nisu upoznali druge zaljubljenike u filateliju, ali da se nadaju da će se u budućnosti više mladih zainteresovati za ovaj hobi.

 

A.Lj.