Od 1972. godine, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, na UNESKO-ovu Listu svjetske baštine upisano je na stotine dobara koja tim statusom predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću, bez obzira na to gdje se nalazila.

 

Tu laskavu titulu imaju, između ostalog, i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta u gradu na Neretvi, nekropole sa stećcima, prašuma Janj, ali Srpska i BiH su se upisale i na druge liste pod krovom UNESKO-a zbog nematerijalnog blaga kome su, prema ocjenama stručnjaka, na taj način produžile vijek postojanja.

 

BiH je, s druge strane, ratifikovala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 16. jula 2008. godine. Obaveza svake zemlje potpisnice je da, s ciljem očuvanja nematerijalne kulturne baštine na njenoj teritoriji, vodi jedan ili više inventara elemenata nematerijalne baštine.

 

Otvorene preliminarne liste vode resorna ministarstva u FBiH i Srpskoj, a one zajedno čine preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine BiH.

 

 

Rijetki u Republici Srpskoj nisu čuli za ergelu u prnjavorskom kraju i tešku borbu za opstanak koja je vođena, ali jedno u nizu ohrabrenja da će, ipak, prebroditi sve i stati na noge stiglo je posljednjeg mjeseca 2022, kada je Međunarodni komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa upisao na UNESKO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa tradiciju uzgajanja konja lipicanera.

 

Dolazak na liste svjetske baštine nije ni brz ni lak. Riječ je o dugom putu, a to putovanje, kada je riječ o ovoj rasi koja na našim prostorima datira od 1946. godine, započeto je 2017. Inicijativa je pokrenuta u Sloveniji, a uključile su se Austrija, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Rumunija, Italija i BiH. Zajednički rad je na kraju i pohvaljen te su članovi Međuvladinog odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine odlučili da na popis nematerijalne baštine, na kojem je već oko 600 tradicionalnih zanatskih i ostalih umijeća iz 130 zemalja, uvrste tradiciju uzgoja konja lipicanca, što će pozitivno uticati na razvoj uzgoja ove rase u regionu, ali i na razvoj turizma.

 

Odluka o upisu “Tradicije uzgoja konja lipicanca” na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva donesena je na zasjedanju odbora u Rabatu, u Kraljevini Maroko.

 

Počeci uzgajanja ovih konja vezuju se uz Habzburšku monarhiju, ali danas, kako ističu njihovi zaštitnici, imaju posebnu ulogu u tradiciji i životu ruralnih područja.

 

U Ergeli “Vučijak” u Prnjavoru, gdje je 125 čistokrvnih lipicanera, nadaju se da će uvrštenjem tradicionalnog uzgoja na UNESKO-ovu listu biti stvoreni mnogo bolji uslovi za dalji rad i razvoj najstarijeg prnjavorskog preduzeća.

 

Direktor Ergele Miroslav Milanković već je ocijenio da je na ovaj način obezbijeđen opstanak ergele i lipicanera kao vrste, ali su i sačuvana radna mjesta, tako da im je pao kamen sa srca.

 

Lipicaneri su treće dobro iz Srpske koje je došlo na ovu listu kulturnog nasljeđa čovječanstva.

 

Prvo je zmijanjski vez, upisan još 2014. Taj vez je jedan od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora BiH. Specifičnost se ogleda u usklađenosti, harmoniji, stilskoj perfekciji geometrijskih ornamenata ukomponovanih sa tamnoplavim, odnosno čivitli koloritom. Za razliku od drugih krajeva, gdje je vez u četiri ili dvije boje, na Zmijanju je u tamnoplavoj boji. Geometrijski i vegetabilni ornamenti koji dominiraju u izradi veza su rombovi, jabuka u rombu, motiv stilizovanog krsta, motiv grane, motiv kuka, motiv kola. Ovaj jedinstveni vez od zaborava čuvaju vješte ruke krajiških vezilja i prezentuju kulturno-umjetnička društva kroz narodne nošnje i igre sa Zmijanja.

 

Na UNESKO-ovu listu, četiri godine nakon veza sa Zmijanja, upisano je branje trave Ive na Gostilju - jednom od najljepših vrhova Ozrena. Na padinama Gostilja i njegovom vrhu, uz pjesmu, nošnju i narodnu igru svake godine 11. septembra, na dan Usjekovanja glave svetog Jovana Krstitelja, vjekovna je praksa branja trave ive koja je, po narodnom vjerovanju, izuzetno ljekovita, zbog čega se i prepoznaje u poslovici “Trava iva od mrtva pravi živa”.

 

Preduslov za upisivanje na spisak svjetske baštine jeste da je predloženi element, kako se kaže, upisan i na preliminarnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa zemlje iz koje se kandiduje.

 

Uz preliminarnu listu BiH, sličnu ima i Republika Srpska, a na listi objavljenoj u Ministarstvu prosvjete i kulture nalazi se 25 elemenata.

 

Formiranje liste je započeto 2011. i tada je imala sedam elemenata, a s godinama je proširivana. U januaru 2021. godine Ministarstvo prosvjete i kulture dalo je saglasnost da se na listu uvrste još tri elementa i to “Derventski vašar”, “banjalučka kera” i “sir iz mijeha”, a nekoliko mjeseci kasnije dodati su i “kultura pečenja rakije”, “klesarski zanat na Ozrenu” i “vrbaski dajak čamac”.

 

Direktor Muzeja Republike Srpske Davor Strika je, nakon što su pod zaštitu stavljeni lipicaneri, najavio da Srpska već radi na pripremi još jednog elementa - gustog kozaračkog kola, za upis na prestižnu listu.

 

 

Komitet za nematerijalno kulturno nasljeđe UNESKO-a razmatrao je upis još jednog elementa koji je nominovala RS, a to je “Nevesinjska olimpijada”, ali je vraćen na doradu, jer ga je Srpska nominovala za listu dobrih praksi.

 

“Nevesinjska olimpijada” je nadmetanje u viteškim igrama u prvoj polovini avgusta. Datira iz 18. vijeka. Na tom prostoru ljudi su se nadmetali u raznim vještinama, što se do danas očuvalo kao viteške igre. Zastupljene igre su bacanje koplja, bacanje kamena s ramena, penjanje uz stub namazan lojem, skakanje na mješini, skakanje iz mjesta, vuča konopca i trka konja. U narodu postoji vjerovanje da su lokalni čobani začetnici ovog takmičenja, a jedna je od starijih manifestacija u ovom kraju, o čemu svjedoči plakat iz 1891. o najavi trka, a potpisnik je austrougarski namjesnik.

 

Načelnik Nevesinja Milenko Avdalović očekuje da će se u ovoj godini na listi UNESKO-a naći i “Nevesinjska olimpijada”.

 

- Ovu našu manifestaciju nominovali smo za svjetsku mapu zaštićenih nematerijalnih nasljeđa prije više od dvije godine. Međutim, sva ova dešavanja u vezi sa pandemijom virusa korona su nam poremetila planove. Do sada smo uložili mnogo truda kako bi se “Nevesinjska olimpijada” našla na listi UNESKO-a. Radili smo sa Turističkom organizacijom opštine i sa Muzejom Hercegovine, ali i Vladom Srpske dok se došlo do aplikacije i predaje dokumentacije koja je bila potrebna u Pariz - rekao je Avdalović.

 

Podsjetio je da je prošle godine održana 147. “Nevesinjska olimpijada” te da samim tim taj broj potvrđuje da je to najstarija sportska, turistička i kulturna manifestacija u regionu.

 

- Olimpijada bi trebalo da postane zaštićeno nematerijalno dobro. Na taj način bi privukla i nove posjetioce. Za tu našu manifestaciju čulo bi se i dalje i od regiona, a nema sumnje da tako treba da bude - poručio je.

 

“Derventski vašar” zauzima posebno mjesto u tradiciji derventskog kraja. Turski sultan Abdul Hamid je 1851. potpisao ferman kojim se dozvoljava pravoslavnim vjernicima obnova i izgradnja pravoslavne crkve, a njeno osveštanje bilo je propraćeno narodnim veseljem koje se vezuje za Veliku Gospojinu. Ranije je vašar imao prvenstveno privredni značaj, a danas ima i zabavni karakter ispunjen luna-parkovima i drugim elementima.

 

I tako, kao manifestacija sa tradicijom dužom od 170 godina postala je dio liste nematerijalne kulturne baštine Republike Srpske. Inicijativu za uvrštavanje na tu listu pokrenula je gradska Narodna biblioteka “Branko Radičević” sa direktoricom Mirjanom Plisnić na čelu. Slijedi, kako je i potvrdila, pripremanje kandidature za listu UNESKO-a, što bi za Derventu i vašar bio zasluženi izlazak na svjetsku scenu.

 

- Sastanci su već planirani za ovu godinu. Kontaktirali smo sa Ministarstvom civilnih poslova i tamošnjim nadležnim o tome koji su nam idući koraci da bismo, na kraju svega, došli do te kandidature. Radimo ozbiljno na tome jer to je nešto što naš grad i ova tradicija zaslužuju - kazala je Plisnićeva za “Glas Srpske”.

 

Na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a iz BiH, 2017. upisano je i konjičko drvorezbarstvo, a tri godine kasnije i običaj takmičenja u košenju trave na Kupresu. Duga je, s druge strane, i lista onih koji čekaju da im se pridruže. U redu za čekanje je sevdalinka, običaj potkivanja jaja u Kreševu, hodočašće na Ajvatovicu - Prusac i drugo.

 

Pored toga, na tentativnoj listi dobara koja zemlja može nominovati nalazi se još dobara iz BiH koja su, po mišljenjima, zaslužila mjesto na listi svjetske baštine, poput prirodno-graditeljske cjeline Jajca, područja Stoca, pećine Vjetrenice, prašume Perućice, Jevrejskog groblja u Sarajevu i drugih.

 

Ove godine se navršava 30 godina od članstva BiH u UNESKO-u, a u Komisiji su podvukli da je zemlja ratifikovala sve konvencije i redovno ispunjava svoje obaveze kao država potpisnica.

 

 

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO), koja se bavi zaštitom svjetskog kulturnog i istorijskog blaga i razmjenom naučnih radnika i publikacija, osnovana je 4. novembra 1946. godine. Ima 195 zemalja članica i deset pridruženih članova, a glavno sjedište im je u Parizu uz više od 50 kancelarija širom svijeta.

 

Ciljeve ostvaruje kroz pet glavnih programa - obrazovanje, prirodne nauke, društvene/humanističke, kultura i komunikacija/informacije.

 

Konvencija o zaštiti nematerijalnih dobara usvojena je 2003. godine, a od tada joj se priključilo 180 država širom svijeta. Svrha Konvencije je da čuva nematerijalnu kulturnu baštinu, obezbijedi poštovanje nematerijalne kulturne baštine zajednica i podizanje svijesti na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou o važnosti nematerijalnog kulturnog nasljeđa, te obezbjeđivanja uzajamnog uvažavanja kulturnog nasljeđa i osiguranje međunarodne saradnje i pomoći.

 

Komitet se sastaje jednom godišnje kako bi procijenio nominacije koje su predložile države članice Konvencije i odlučio da li će te kulturne prakse i izraze nematerijalnog nasljeđa upisati ili ne na liste Konvencije.

 

Lista nematerijalnog kulturnog nasljeđa Republike Srpske

 

* zmijanjski vez

 

* krsna slava

 

* branje trave Ive na Ozrenu

 

* kovači Mrkonjić Grada

 

* paljenje žežnice, pravljenje ćumura u Hercegovini

 

* Nevesinjska olimpijada - nadmetanje u viteškim igrama

 

* Osećanski jezik: (Oblast Osat između Višegrada i Srebrenice. Zidari i graditelji Osaćani imaju poseban “jezik” - žargon koji se koristi samo tokom zidarskih građevinskih radova za međusobnu komunikaciju)

 

* paljenje lila uoči Spasovdana i Petrovdana

 

* masla: (običaj na Markovdan u parohiji kulaškoj)

 

* Vidovdanska olimpijada u Kulašima

 

* gusto kolo; oblast planine Kozare - tradicionalna narodna igra

 

* “Gusle”, “Guslarsko pjevanje” i “Usmeno predanje - epska narodna poezija”

 

* banjalučki ćevap

 

* uzgoj konja rase lipicanac

 

* kosidba na Balkani

 

* Oj, djevojko (ojkača), tradicionalni element srpskog naroda iz Potkozarja

 

* srpska ćirilica

 

* sarajevsko-romanijski priglavak - ručno pletene čarape od prirodne vune

 

* teslićki vez

 

* “Derventski vašar” koji se održava od 1851.

 

* “banjalučka kera” - specifičan proizvod žena iz BiH je kerana čipka

 

* sir iz mijeha - seoska domaćinstva istočne Hercegovine

 

* kultura pečenja rakije

 

* klesarski zanat na Ozrenu iz 19. vijeka

 

* vrbaski dajak čamac