Vujnović je prošle godine nastupio na igrama BRIKS-a u Rusiji, gdje je završio na petom mjestu, a ove godine, ukoliko ode u Brazil, očekuje da se vrati sa medaljom.

"Pripreme teku odlično, treniram dva puta dnevno. Ranije mi je bilo teže da uskladim posao i treninge, ali sada već dvije godine radim i uhvatio sam ritam", rekao je Srni Vujnović, koji radi kao policijski službenik u Bijeljini.

OD STRAHA OD ULASKA NA PARKET, DO IGARA BRIKS-a

Vujnović je prve sportske korake napravio u DŽudo klubu "Panter" sa pet godina kada ga je otac, koji je trener u ovom klubu, odveo na trening.

"Prva tri, četiri treninga sam presjedio na klupi. Obučem kimono, svežem pojas i sjednem i gledam. Nakon tih par treninga, jedan od trenera me `uvukao` na strunjaču i počeo da se igra sa mnom", naveo je Vujnović.

Iako se na početku susreo sa strahom kada je izlazio na takmičenja, nije odustao.

Do sada je učestvovao na brojnim takmičenjima, a jedna od velikih želja mu je da nastupi na Olimpijskim igrama.

"Lijepo bi bilo da osvojim i medalju, ali sam nastup na Olimpijadi je velika stvar", rekao je Vujnović, koji je u protekle dvije godine trijmfovao na prvenstvu Balkana i BiH.

Vujnović je kao značajna takmičenja izdvojio prošlogodišnji nastup na Evropskom prvenstvu i igrama BRIKS-a u Rusiji.

POVREDA ILI POBJEDA?

Put do vrha nije jednostavan i lak, a o tome govori i to što se ovaj mladi džudista suočio sa povredom koljena, koje je prije četiri godine morao i da operiše.

On je ispričao da je koljeno iskočilo prvi put pred početak srednje škole i da su mu tada ljekari rekli da je to zbog toga jer je naglo porastao, a kilaža ostala ista.

"Bio sam mršav. Mišići i tetive nisu mogli to da isprate i povreda se ponavljala. Dobio sam na kilaži, prešao u veće kategorije, a zadnji put kada mi je iskočilo, imao sam 115 kilograma. Uradio sam magnetnu rezonancu i ispostavilo se da je pukao ligament koji drži čašicu i da nije mogao da zaraste", kaže Vujnović.

Prema njegovim riječima, većina u njegovom okruženju govorila je da, ukoliko operiše koljeno, da je tu kraj takmičarske karijere.

"Govorili su da ne idem na operaciju jer ako to uradim, mogu da budem dobar trener, ali da je takmičarska karijera gotova", ispričao je Vujnović.

Uz podršku porodice, prijatelja, ali i svega onoga čemu ga je naučio sport, a to su upornost, istrajnost i borba, Vujnović nije odustao od džudoa i nastavio je da niže uspjehe.

DOPRINOS SPORTA U POSLOVNOJ KARIJERI

Vujnović, koji je završio Policijsku akademiju u Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, rekao je da mu je sport mnogo doprinio u poslovnoj karijeri u smislu fizičke spremnost ali i staloženosti, koja je neophodna u ovom poslu.

Plan mladog džudiste, prije nego što je upisao Policijsku akademiju, bio je da se profesionalno bavi sportom.

"Međutim, kod nas od džudoa ne može da se živi i opredijelio sam se za policiju, vidio sam se u jedinici gdje bi malo više mogao da se posvetim sportu", naveo je Vujnović.

ULAGANJE U SPORT JE ULAGANJE U BUDUĆNOST

Izlasci na velika džudo takmičenja su skupi, kaže Vujnović, a Internacionalna džudo federacija bira hotel koji džudisti moraju sami sebi da plate.

"Potrebno je platiti kotizacije, vaganja, moramo da imamo dva kimona, plavi i bijeli, licencirani. Svake četiri godine se mijenja licenca kimona i potrebno je kupiti novo koje košta oko 800 KM", naveo je Vujnović.

Kada je riječ o finansijskog pomoći, Vujnović je rekao da grad Bijeljina pomaže DŽudo klub "Panteri", ali smatra da bi trebalo više jer je ulaganje u sport, zapravo, ulaganje u budućnost.