Džoni Štulić: Azra nije hrvatski bend, ja sam Azra
ZAGREB - Pjevač i gitarista legendarne rok grupe Azra Branimir Džoni Štulić reagovao je na izjavu Siniše Škarice, urednika nekadašnjeg "Jugotona", danas "Kroacija rekordsa", da je ta diskografska kuća vlasnik snimaka Azre.
Hrvatski portal "Indeks" prenio je Štulićevu reakciju, koju je ovaj kantautor uputio tamošnjem portalu "Tris".
"Ja sam AZRA i jedini plaćam članarinu i nemam nijedno hrvatsko krvno zrnce (niti sam dete hrvatsko-srpskog braka), dakle AZRA nije hrvatski bend, kao što ni Levi"s farmerice nisu iz Varaždina, iako su ih proizvodili osamdesetih", poručio je Štulić putem člana svog pravnog tima Zorana Živkovića za portal "Tris".
Štulić je tu demantovao i da je dobio bilo kakav novac od Škarice i naveo da "Jugoton" krije autorske ugovore, jer bi oni pokazali da je potpisao samo pravo na korištenje na šest mjeseci i da nije prodao vlasnička prava.
"U papirima, koje sam ja potpisivao na šest mjeseci, nigdje nema da su masteri "Jugotonovo" vlasništvo, niti je "Jugoton" ikad išta kupio od mene, oni su plaćali sami sebi da bi imali pravo eksploatacije na šest mjeseci (u to su vrijeme oni bili društveno vlasništvo - dakako, prethodno nacionalizovano, znači drugome oteto, stoga za drukčije poslovanje i ne znaju - dok su zakoni nagonili na zajedništvo), a pravo na korišćenje nije vlasničko pravo (koje je moje, jer im i potpisujem tipske papire na šest mjeseci, zato ne pokazuju, to jest kriju autorske ugovore iz kojih je to očigledno i koji su osnova i srž ovog slučaja)", tvrdi Štulić.
On navodi da, "ako iz "Kroreka" kažu da su imali ugovor sa mnom (prošlo vreme), koji potvrđuje da su oni vlasnici izvornog snimka, to samo znači da ga nemaju, jer bi ga inače pokazali (nepotrebno je reći da je to čista laž)".
"Što se tiče mog tobožnjeg prećutnog priznavanja vlasništva "Kroreka", kao pravnog nasljednika "Jugotona", nad izvornim snimcima (kako Babogredac izjavljuje), devedesete je (kad sam se poslužio svojim snimcima i vlasništvom) još postojao "Jugoton" (ja nikad nisam radio sa "Krorekom", niti ću); prećutno (tacit) vrijedi jedino uz drugu polovinu značenja: Rim daje, Rim uzima. Jer premda ništa nemam sa "Krorekom", niti smo prijatelji, ja i danas moram, prećutno ili ne, da imam posla s njima, čemu ste i sami svjedoci. Kakav se pravovaljani zaključak može iz toga izvući?", poručio je Štulić.