FOTO: InfoBijeljina.com

Ono što je počelo pravljenjem sira za porodičnu trpezu, na gazdinstvu Đokić u Dvorovima preraslo je u proizvodnju sireva i namaza pod nazivom „Ukus Semberije“. Milica i Aleksandar, uz podršku porodice, koriste mlijeko sa vlastite farme, čuvaju stare recepte i postepeno razvijaju mini-mljekaru.

Semberija u kojoj žive vrijedni i čestiti ljudi oduvijek je poznata po proizvodnji hrane. Ratarske kulture, povrće, voće, sve uspijeva na ovoj plodnoj zemlji. Puni su i obori, štale. Ali uz prirodne preduslove kojima ovo podneblje raspolaže, za dobar život potrebni su mnogo truda i ulaganja, ali i dobre poslovne ideje. A jedna od njih je svakako proizvodnja mliječnih proizvoda od domaćeg mlijeka sa vlastite farme.

Upravo za proizvodnju autentičnih sireva i namaza pravljenih po starim tradicionalnim receptima, bez aditiva i konzervansa, opredijelili su se na porodičnom gazdinstvu Đokić u Dvorovima. Proizvodi sa oznakom "Ukus Semberije" postali su prepoznatljivi ne samo na ovim prostorima nego i šire regije.

- Mlijeko dolazi sa naše porodične farme na kojoj imamo 60 muznih grla. Koristimo robotsku mužu, a iza toga su svakodnevna briga o životinjama, njihova ishrana, higijena i mnogo rada. Bez zdravog i kvalitetnog mlijeka ne može se praviti ni kvalitetan sir. Sireve smo u početku pravili samo za sebe, za porodicu i praznike. Kada bismo se okupili, gosti bi probali sir, pohvalili ga i pitali možemo li napraviti još i za njih. I tako smo skromno krenuli - počinje priču Milica Đokić. 

Milica je sa suprugom Aleksandrom i uz podršku njegovih roditelja početkom ove godine počela sa proizvodnjom masnog i dimljenog i sira a onda i da ekperimentišu sa različitim ukusima. Masni polutvrdi sir, dimljeni sir, dimljeni sir sa čilijem, sir sa borovnicom i domaći sirni namazi dio su bogate ponude. Najvažnije im je da proizvodi budu autohtoni, semberski, pa su tako i nastali "Ukus Semberije" i "Sir bake Mile". 

- Posebno mi je drag "Sir bake Mile", koji nosi ime moje svekrve i čiji se recept prenosi kroz generacije. Željela sam da sačuvamo nešto što je dio naše porodice, a da istovremeno napravimo i svoju priču. Za mene taj naziv nije samo ime proizvoda - iza njega stoje uspomene, tradicija i nešto što želimo da prenesemo budućim generacijama. Nije svaki pokušaj uspješan iz prve. Nekada nešto zamislite drugačije, pa morate ponovo da isprobate, prilagodite i vidite šta treba promijeniti. I to je dio ovog posla. Prije nego što novi proizvod ponudimo kupcima, degustira ga tehnolog, stručnjak ali i porodica, prijatelji i poznanici. Svako kaže svoje mišljenje, neko predloži da nešto promijenimo, neko se oduševi već na prvi zalogaj. Sve te reakcije nam znače jer želimo da ponudimo nešto iza čega ćemo s ponosom stati - kaže MIlica za portal InfoBijeljina. 

Za kilogram sira potrebno je najmanje deset litara punomasnog mlijeka.

- Dobar sir počinje mnogo prije same proizvodnje. Važno je da su životinje zdrave, da imaju kvalitetnu hranu, čistu vodu i odgovarajuću njegu. Na farmi se mnogo vodi računa o svakodnevnim uslovima, jer sve to čini osnovu za kvalitetno mlijeko. Puno je tu posla. Od brige o muznim grlima do pravljenja i pakovanja, te distribucije sira. Učili smo, pokušavali, griješili i još uvijek učimo. Ali kada vidite da se trud polako pretvara u nešto konkretno, dobijete snagu da nastavite - kaže Milica. 

Najviše se traže masni polutvrdi i dimljeni sirevi. U ponudi su, sir sa borovnicom i dimljeni sir sa čilijem - dvije prilično različite kombinacije, koje privlače pažnju kupaca. 

- Kilogram masnog polutvrdog sira košta 20 KM, dok kilogram dimljenog sira, dimljenog sira sa čilijem i sira sa borovnicom košta 28 KM. Imamo i pakovanja od 500 grama, kao i sirne namaze od 300 grama po cijeni od 8 KM. Već imamo stalne kupce koji ponovo naručuju i preporučuju naše sireve drugima. Ne očekujemo da se obogatimo od ovog posla, dovoljno je da ostvarimo solidan dopunski prihod u kućnom budžetu - ističe Milica.

Đokići svoje proizvode izlažu na sajmovima i drugim gastronomskim manifestacijama. Tu sklapaju nove poslovne kontakte, razmjenjuju iskustva i nauče nešto novo.  

Želja Đokića je za to da njihovi proizvodi budu prepoznatljivi po kraju iz kojeg dolaze. Kako kaže, Semberija je poznata po plodnoj zemlji, vrijednim domaćinima i domaćoj hrani, pa joj je bilo prirodno da se i njihova priča veže za nju.

- Želimo da naši kupci kada čuju "Ukus Semberije", ne pomisle samo na sir, nego i na porodicu, farmu i trud koji stoje iza njega. Da znaju da proizvod nastaje ovde, u Dvorovima. Svi učestvujemo u ovoj priči na neki način, svako prema svojim mogućnostima i obavezama. Ja se dosta bavim idejama, predstavljanjem proizvoda, komunikacijom sa kupcima i organizacijom, ali iza svega stoji rad cijele porodice - kaže vrijedna domaćica. 

Osim proizvodnje mliječnih proizvoda, posla ima puno u domaćinstvu. 

- Volimo domaću hranu i trudimo se da je imamo na trpezi. Zimnicu pravimo kada nam obaveze dozvole, a kada ne uspijemo sve sami, kupujemo od provjerenih domaćica. Nekada se sve stigne, a nekada nešto mora da sačeka. Tako je valjda u svakom domaćinstvu, samo što kod nas uvijek postoji još neka ideja ili obaveza vezana za posao - kaže sa osmjehom tridesettrogodišnja domaćica. 

Život na selu nije samo lijepa priroda i domaća hrana. Tu su svakodnevne obaveze, mnogo rada i odgovornosti. Ali i brojne prednosti u odnosu na život u gradu. 

- Ovde imamo mnogo mogućnosti koje ponekad ne primjećujemo jer smo navikli na ono što nas okružuje. Imamo domaće proizvode, znanje, prirodu i vrijedne ljude. Potrebno je da prepoznamo šta od toga možemo razviti i da imamo malo više podrške i hrabrosti da pokušamo. Voljela bih da više žena na selu dobije priliku da razvija svoje ideje i da se njihov rad vidi i cijeni. Ne mora svaka priča biti velika da bi bila vrijedna. Nekada je dovoljno početi od nečega malog, raditi pošteno i vremenom graditi nešto svoje. Razumijem mlade koji razmišljaju o odlasku. Svako želi bolji život i više mogućnosti i ne mislim da je odlazak sam po sebi nešto loše. Ipak, voljela bih da prije odluke razmisle i o tome šta bi mogli stvoriti u svom kraju - rekla je Milica za InfoBijeljinu.

Đokići su u procesu registracije i osposobljavanja mini-mljekare, pa proizvodnju razvijaju postepeno. Važno im je da stvore dobre uslove za rad i da zadrže kvalitet. Kvalitet lako nađe put do kupca a lako otvara i vrata ka novim tržištima. Priča porodice Đokić nije samo priča o proizvodnji sira već o tradiciji, ljubavi, porodičnoj slozi, poštovanju i svakodnevnom trudu. A kad se to sve spoji rezultati ne mogu izostati.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )