Čak ni neki od organizatora protesta danas nisu došli u Lipu, jer su otputovali na godišnji odmor.

U ovom  srpskom selu na granici Bosanskog Petrovca i Bihaća već 20 godina ne živi niko. Ipak, oni koji se nikad nisu vratili iz izbjeglištva ne daju da njihov zavičaj postane “migrantska baza” i čak se pitanju “gdje će se ti migranti, muslimani, moliti bogu, kad džamije nema na 20 kilometara uokolo, jer su sva sela u kraju srpska”.

– Do kraja 1995. ovdje je bilo 350 domaćinstava, danas je selo pusto, ali je ovo ipak naša, srpska zemlja. Ne znam kako misle ovdje smjestiti migrante, kad ni mi nemamo elementarih uslova za život. Struje nema od kako je završen rat, vodovod nikad nismo ni imali, ali imamo 50 kvalitetnih izvora, sa kojih su naši preci donosili vodu – priča Boško Romić iz Lipe, koji danas živi u Banjaluci, piše Srpskainfo.

On tvrdi da je farma, na koju je bilo planirano postavljanje migrantskog centra, nekad bila mjesna zajednica, pa je “uzurpirana i sad je ko zna čija”.

Načelnik opštine Zlatko Hujić ranije je za Srpskainfo rekao da je to opštinska imovina, a Đorđe Radanović iz Odbora za zaštitu srpske imovine u Federaciji BiH da farma pripada kontroverznom biznismenu Halilu Bajramoviću, vlasniku Hotela “Sedra”, u koji su takođe smješteni izbjeglice i migranti.

Bajramović tvrdi da farma nije njegova, ali po svemu sudeći, nije ni bitno čija je, jer se u svakom slučaju nalazi na poljoprivrednom zemljištu, a poljoprivredno zemljište se, po propisima Unsko-sanskog kantona, može koristiti samo za poljoprivredu, a ne i za smještaj i stanovanje.

Kakva je stvarna situacija u ovom mjestu najbolje svjedoče brojni oglasi na internetu, kojima naslednici nude imanja u bescijenje.

- Prodajem zemljište u selu Lipa na putu AVNOJ-a. Zemljište presjeca put AVNOJ-a. Može zamjena za automobil u vrijednosti do 2.000 KM - piše u jednom od oglasa, koji je na internetu postavljen prije tačno godinu dana, u vrijeme kad niko nije ni slutio da će migrati stići u BiH.