Roditeljima Dragani i Draganu, koji su svoje porodično gnijezdo svili u Gornjim Smrtićima u Prnjavoru, život je priredio ogromnu radost podarivši im četvoro djece iz dvije Draganine trudnoće.

“Svi smo bili iznenađeni prvom blizanačkom trudnoćom, naravno pozitivno, jer smo uvijek željeli djecu, ali nisam nikad ni pomišljala da imam predispozicije za to. Tek tada mi je majka rekla da u porodici imamo blizanaca. Trudnoća je prošla u redu, a kada smo došli kući iz porodilišta, bili smo malo zatečeni, jer smo odjednom imali dvije bebe i to prve nakon nekoliko godina u porodici. Sve se dešavalo dvostruko – kada plaču – oboje plaču, kada ne spava jedna beba, ne spava ni druga i tako dalje”, ispričala je majka Dragana, inače Dervenćanka, dodajući da su prvi mjeseci poslije dolaska blizanaca na svijet za nju bili veoma izazovni.

“Kad su Tatjana i Ognjen imali dva i po mjeseca, počeo je jedan težak period za mene, jer se moja majka razboljela i tada je počela njena životna borba. Tada, ali i ranije, govorila je meni i sestrama da smo mi jedna drugoj najbliže, da treba da se čuvamo i brinemo jedna o drugoj i tada sam shvatila da želim još djece. Želja je rasla do toga da sam ponekad sanjala da imam novorođenče i da su mi djeca na okupu. Kada sam ponovo zatrudnila, tek na drugom pregledu doktor je rekao da je i druga trudnoća blizanačka. Mnogi su mislili da se šalimo, jer je to prilično neuobičajeno”, ispričala je Živanićeva za Derventski list.

Druga trudnoća je imala određene komplikacije, jer se je jedna beba za skoro kilogram bila manja od druge.

“Poslije poroda počinje naša borba i molitve za našu Emiliju koja je za razliku od sestre Ivane, rođena sa 1.700 grama. Iz svih problema se izvukla, bila je hrabra i postala snažna, a danas su obje zdrave šestomjesečne bebe”, dodala je Živanićeva istakavši da su svo četvoro djece, iako su blizanci, posebni na svoj način.

“Ivana i Emilija, kao ni Tatjana i Ognjen ne liče mnogo fizički, a i različitog su karaktera. Iza nas je, kako vjerujem i ispred nas, mnogo neprospavanih noći, ali velikih briga i straha kakvog samo može da bude za svoje dijete, ali i mnogo ljubavi, sreće i zahvalnosti  Bogu, jer tačno su njih dvije bile kockice koje su nedostajale u našoj porodici. Naš cilj je da njih četvoro izvedemo na pravi put i učinimo ih dobrim ljudima”, ispričala je Dragana.

Iako je svakodnevica ove porodice nepredvidiva, majka Dragana istakla je da ne bi željela da bude nimalo drugačija.

“Naša svakodnevica je zaista turbulentna, puna smijeha, plača, prljavih pelena i hranjenja, ali mi smo presrećni i ovo je zaista sve što sam željela u životu. Naravno da postoje trenuci kada je teško, naročito jer suprug zbog prirode posla često nije fizički tu, a njih svo četvoro me odjednom trebaju, stariji me dozivaju, bebe plaču, a mama je samo jedna. Ranije sam bila i zaposlena, pa kad dođem sa posla dočekaju me sa anegdotama, pitanjima, ali sve to je postao moj „normalan“ dan”, dodala je Živanićeva.

U svoj radosti i ljubavi, kako je istakla Dragana, nezamjenjiva je podrška svih članova porodice i to iz sve četiri generacije koje žive pod istim krovom. Najstariji, prabaka i pradjed blizanaca, Dušanka i Dragoljub, često prave društvo u igri Tatjani i Ognjenu, a oslonac za pomoć sa najmlađima roditelji imaju u djedu Radetu i baki Vesni.

“Kada su se oba sina oženili, nisam pomišljala na blizance, nego sam, vjerujem kao i svako, iščekivala prvo unuče i samo se molila da bude zdravo. Bila je tu pošalica da ako budu blizanci, jedno dijete bude sa mnom i sa dedom, a drugo sa roditeljima, a za drugu trudnoću bio je stvarno iznenađenje i trebalo je malo vremena da shvatimo da nije šala”, kazala je baka Vesna, a kroz smijeh članovi ove porodice dodali su da bi ih sada iznenadile trojke.

Osim podrške članova porodice, kako su istakli Živanići, oba puta nije izostala ni podrška grada Derventa sa čije adrese su dobili jednokratnu pomoć za rođenje svo četvoro djece.

Imena pomno birali

Živanići su istakli da su imena svojih mališana pomno birali.

“ Pošto smo mi već Dragan i Dragana, željeli smo da djeci damo drugačija imena. Tatjani sam ime dao ja, Ognjen i Emilija su imena koja je izabrala supruga, a željeli smo da istaknemo i zahvalnost Bogu, te je Ivana, obzirom da su ona i Emilija rođene 5. jula, ponijela ime velikog sveca koji se praznuje odmah poslije njihovog rođenja, 7. jula”, objasnio je otac Dragan.

Novembar poseban mjesec

U porodici Živanić novembar je poseban mjesec u godini.

“Draganin rođendan je 17. novembra, moj 28. novembra, a godišnjicu braka obilježavamo 18. novembra. Tatjana i Ognjen su rođeni 20. novembra 2018. godine, za drugu trudnoću smo saznali na njihov rođendan, a 21. novembra je krsna slava naše porodice”, ispričao je Dragan Živanić.