Je li to suva istina koja mu se, iz nekog razloga, otrgnula iz njegovih misli nakon prihvatanja selektorskog posla? MK je protiv Kostarike nagovjestio da taj posao može pristojno obaviti u Rusiji. Uslijedila je Švajcarska protiv koje se lomilo do posljednjeg minuta u korist MK , a na kraju Brazil protiv kojeg se teško i vrlo rijetko desi vađenje.

Uslijedile su salve kritika na račun MK, započetih prilikom prihvatanja selektorskog posla. Od onih da je kasnio sa izmjenama protiv Švajcaraca, to ponovio i u unaprijed izgubljenom meču protiv ''karioka'', do onih da ne čita igru protivnika i ne reaguje brzim savjetima i izmjenama, da u prvu postavu stavlja fudbalere koji jednostavno nisu dorasli odgovoriti zadacima modernog fudbala (Rukavina, Veljković, Ljajić...) 

Fudbal je jednostavna igra, njen cilj je dati go više od protivnika, nema druge filosofije na tom ograničenom zelenom prostoru... Ali da bi stigli do gola više mora se posložiti milion kockica i u tom slaganju biti trener, psiholog, strateg... Biti Hajkens, Lev, Del Boske...đavolski je posao.

Srpski fudbal je imao kroz istoriju Branka Stankovića Ambasadora (finale Kupa Uefe sa Zvezdom, dvije utakmice sa Milanom u Beogradu zbog magle...), imao je i Antića koji se prošeta kroz kvalifikacije, dobije Njemačku na Mundijalu, ali se ipak brzo vrati kući, imao je i Boškova koji doživi blamažu na klupi reprezentacije u poodmaklim godinama...
Mogao bih do sutra nabrajati primjere srpskih, jugoslovenskih trenerskih razočarenja...

Kada se prelista istorija srpskih trenera koji su se vraćali kući bez izlaska na balkon Skupštine, uvijek se moramo vratiti na Ljupka Petrovića koji uoči finala u Bariju kaže ''hoćete li da osvojite Kup šampiona ili da umrete u ljepoti svoje igre? Nije ni Ljupko bio na balkonu, ali on je stavio prvu zvjezdicu iznad nekog grba srpskog kluba. Druga zvjezdica je vlasništvo Vladice Popovića,  Ljupkovog nasljednika, Zvezdine fudbalske legende s trenerskim pečatom u Tokiju. Neki će sada zajedljivo reći ''zvjezdice nisu iz Barija i Tokija, to su desetice domaćih titula...''

Mladen Krstajić se, iz nekog razloga, prihvatio ''đavolskog posla'' iako je mogao mirno nastaviti uživati u trošenju novca zarađenog u Švabiji, i u poslovima započetim poslije igračke karijere u Njemačkoj. ''On ima zdravu porodicu , porodične poslove na imanju u vojvođanskoj ravnici, i fudbalsku razbibrigu u Radniku, šta mu je ovo trebalo čovječe...'', neki su od komentara koje slušam od kako je postao selektor. 

Boža ''dunster'' je uoči Mundijala u Montevideu prihvatio selektorsko mjesto nakon što se ta zamisao javila ''Andrejki'' u toku jednog sastanka, dok je Boža sjedio u hodniku i mazio Radoja. 

Moša, Tirke i ostali su u Montevideu napravili Božu selektorom koji jedini ima bronzu! 

D.G.