Uspomenu na Jovana Dučića, koga su savremenici nazivali princom srpskih pjesnika ili knezom poezije, čuvaju i u Muzeju Semberije u Bijeljini.
Bibliotekar Jelena Kalajdžija autor je postavke "Po(r)uke prošlosti - ogledalo današnjeg identiteta: neobjavljena rukopisna zaostavština kneza srpske poezije", koja krasi izložbeni prostor bijeljinskog muzeja.
Svi poštovaoci lika i djela Jovana Dučića i ljubitelji bogate književne riznice slavnog pjesnika izložbu mogu pogledati do 16. septembra
- Izložen je dio opusa koji je nađen unutar obimnije zaostavštine profesora Petra Bubreška. On se cijeli život bavio Dučićem, lično ga je poznavao i prevodio njegove pjesme - rekla je Kalajdžija.
Autor izložbe podsjeća i na pjesnikovu povezanost sa Semberijom.
- Dučić je u Bijeljini započeo učiteljsku karijeru, a zahvalnost što su ovi rukopisi dostupni publici pripada vladici zapadnoameričkom Maksimu Vasiljeviću, koji je čuvao njegovu zaostavštinu - kaže Kalajdžija.
U prvom opusu, koji je izložen u Muzeju, je prepiska Dučića sa savremenicima, a u drugom su njegovi eseji među kojima se izdvajaju dva teksta o Americi.
- U zatvorenoj vitrini izložena je i sveska naslovljena kao "Moji datumi", koja se po testamentarnoj volji Dučića neće iščitavati ni štampati - ističe autor izložbe uz napomenu da je riječ o bilježnici svakodnevnih obaveza koja pokazuje koliko je pjesnik bio brižan prema drugima.
Ljubav sa Magdalenom
Zabilježeno je da su se na svetosavskoj svečanosti u Bijeljini 1894. godine zbližili mladi učitelj Jovan Dučić i djevojka Magdalena Nikolić Živanović iz ugledne trgovačke porodice. Postoje priče da su se tajno vjerili. U provincijskom gradu tako nešto, posebno ljubav Magdalene i učitelja Hercegovca, nije mogla ostati tajna.
Njihova veza mnogima je zasmetala, a posebno njenom djedu, jer je htio da se njegova unuka bogato uda. Dučić je kasnije napustio Bijeljinu, a Magdalena se nikada nije udala. Stizalo je dosta pisama iz Hercegovine u kojima mladi Dučić izražava pregolemu ljubav prema Bijeljinki.