Osim što mogu negativno da utiču na mentalno zdravlje, često podstiču upoređivanje s drugima i stvaraju osjećaj izolovanosti. Zato se neki odlučuju na digitalnu detoksikaciju i prestaju da objavljuju, ali ih znatiželja i dalje vraća aplikacijama koje svakodnevno provjeravaju.

Više vole da posmatraju i cijene svoju privatnost

Takvi ljudi najčešće više vole da posmatraju nego da učestvuju. Objavljivanje im je možda nekad bilo zabavno, ali s vremenom su shvatili da ne žele da izlažu svoj privatni život internetu. Radije prate šta se događa sa strane, bez potrebe da dijele svaki detalj iz sopstvene svakodnevice.

Privatnost im je često na prvom mjestu. Možda su imali loša iskustva, možda jednostavno ne žele da njihov život bude javno dostupan, ali u svakom slučaju jasno postavljaju granice. NJihovi profili često djeluju prazno ili neaktivno, ali to ne znači da nisu prisutni, nego da biraju šta će zadržati za sebe.

Ne traže potvrdu u lajkovima i komentarima

Osim toga, racionalnije troše energiju. Društvene mreže lako uvuku ljude u rasprave, poređenja i brigu o tuđem mišljenju, a oni koji prestanu da objavljuju često žele da izbjegnu upravo takav stres. I dalje mogu pratiti sadržaj, poslati poruku ili reagovati na nešto važno, ali ne dozvoljavaju da im onlajn svijet određuje raspoloženje.

Jedna od važnih razlika jeste i to što potvrdu ne traže u lajkovima i komentarima. Ne osjećaju potrebu da dokazuju sopstvenu vrijednost nepoznatim ljudima, niti svoje trenutke pretvaraju u sadržaj za tuđu reakciju. Umjesto toga, ranjivost i važne emocije radije čuvaju za stvarne odnose, razgovore uživo i ljude kojima vjeruju.

Za mnoge od njih prestanak objavljivanja je način je da sačuvaju unutrašnji mir. Internet je pun osuđivanja, upoređivanja i pritiska da se stalno bude vidljiv, uspješan i zanimljiv. Povlačenje iz tog kruga ne znači nužno odustajanje od društvenih mreža, nego zdraviji odnos prema njima.

Cijene stvarne veze

Takvi korisnici često više cijene autentičnost od onlajn nastupa. Ne žele da glume savršen život niti da svaki važan trenutak prilagođavaju tuđem pogledu. Društvene mreže za njih su samo pozadinska buka, nešto što povremeno pregledaju, ali ne žele da im postane mjerilo sreće, uspjeha ili vrijednosti.

Na kraju, ljudi koji ne objavljuju, ali i dalje prate društvene mreže, često najviše cijene stvarne ljudske veze. Onlajn svijet može biti zabavan i koristan, ali susreti uživo, iskreni razgovori i uspomene koje se ne dijele s publikom za njih imaju puno veću vrijednost. Upravo zato prestanak objavljivanja ne mora da znači nestanak, nego odluku da se važni trenuci zadrže tamo gdje su i nastali – u stvarnom životu.