Kuđić je pisao za sarajevsko "Oslobođenje", tuzlanski "Front slobode" i beogradski "Jež", gdje je objavljivao humorističko-satirične tekstove. Umro je u Brčkom u kojem je živio nakon početka posljednjeg rata, potpuno zaboravljen. Bijeljinska MZ Popovi želi da obnovi sjećanje na Kuđića.

Drago Kuđić rođen je 1931. godine u ovom semberskom selu. U Bijeljini je završio gimnaziju, a tehničko-industrijsku školu u Sarajevu. Od 1955. godine bavio se novinarstvom. 

"Savjet MZ Popovi uz podršku crkvene opštine pokreće inicijativu da se posmrtni ostaci pjesnika Drage Kuđića premjeste u njegovo rodno selo. On je 2003. godine nažalost preminuo u Brčkom i danas se maltene i ne zna za njegov grob", kaže za InfoBijeljinu Dejan Vuković, predsjednik Savjeta MZ Popovi.

Kuđić se s perom počeo družiti još u gimnazijskoj klupi. Prve stihove objavila mu je “Zora”, a onda mnogi časopisi i listovi bivše Jugoslavije: pjesme, priče, satire, djela za djecu i odlomke romana.

"Profesor Slobodan Petrović ga je nazvao slavujem drinskih ada. Da, jeste zaboravljen. Imao je buran život, bio je specifična i pjesnička i ljudska figura", priča nam pjesnik Milan Nikolić.

Sve će to, mila moja, prekriti snjegovi bijeli.

Tebe i mene, život nam cijeli.

I sve će biti kao nekad - pjesma, i ja, i ti.

i kao da nije ni bilo, sve ćemo zaboraviti.

Samo će, mila moja, nebeski čista lica,

gledati nas sa visina, planina Majevica.

I sve će, o mila moja, biti opet lijepo.

daćemo se životu kao đeca slijepo, slijepo.

"Možemo ga slobodno svrstati uz bok Dušku Trifunoviću, tu su oni negdje, slični su. S tim da su Dragu mnogo krali, mnogo njegovih pjesama, a da ga nisu pitali. Na kraju je završio kao mnogi pisci poslije ovog rata. Mnogi su umrli od gladi, niko nije o njima vodio računa. Sam, ostavljen od svih završio je i Drago Kuđić u Brčkom", kaže Boro Đurđević iz Brčkog, prijatelj pokojnog Kuđića.

Kakav je Kuđić bio pjesnik govori još jedan podatak.

"Zanimljivo je da je bio u sudskom sporu sa Goranom Bregovićem , kako mi je Drago pričao, Bregović mu je ukrao jedan stih i ugradio u svoju pjesmu 'Sve će to mila moja prekriti snijegovi bijeli... '. Goran je dodao ‘Snijegovi i šaš‘. Drago ga je tužio zbog te krađe, ali nije dobio sudski spor. Tako da je ta pjesma ostala antologijska pjesma", priča nam Brano Ribar iz Brčkog, prijatelj Drage Kuđića.

Pjesnik Milan Nikolić ispričao nam je još jednu zanimljivu anegdotu iz života Drage Kuđića.

"Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka odlučio se da spozna kako je živjeti u pravom socijalizmu. Krenuo je u majčicu Rusiju koju je mnogo volio, krenuo je u sandalama. Uhapšen je na rumunskoj granici i tamo je u pravom staljinističkom gulagu odležao tri godine. Tako je spoznao da se njegova vizija socijalizma ne poklapa sa tom svjetskom… Ali imao je jake veze sa Rusijom. Htio je da upiše prestižni Univerzitet Lomonosov, i da se skrasi u Rusiji. Između ostalog njegov otac Petar, 1916. godine, kada je bila bitka na Dobruči - on je svoj vod kao pripadnik austrougarske vojske, svoj vod preveo u srpsku vojsku", kaže na kraju ovog sjećanja na Kuđića bijeljinski pjesnik Milan Nikolić.