Posljednjih godina pokraj Drine nikla su mini naselja a vlasnici tih objekata sa uređenim, betonskim prilazima za odmor i na dva nivoa, su uglavnom gastarbajteri. Jedan od ljudi koje smo zatekli na tim "betonskim terasama" je Hasan Nurkić koji je zabacio nekoliko udica u Drinu čekajući, kaže, ponekog klena i škobalja.

 

Hasan je penzioner a penziju je zaradio u Njemačkoj gdje je radio kao medicinski radnik.

 

- Šeszdeset i više godina sam pokraj Drine. Da li ljeti da li u jesen. Jednostavno volim doći ovdje. Zabacim poneku udicu i odmaram na ovom suncu kojeg će, kako najavljuju, biti još nekoliko dana. Supruga je bila u Janji do juče pa je otišla malo kod djece i unučadi u Njemačku. Naravno i oni povremeno dolaze u Janju kad im to dozvole radne obaveze. Ja sam u Njemačkoj radio kao bolničar i eto sad kao penzioner mogu da uživam, priča za InfoBijeljina Hasan.

 

Pokazuje da mu penzionerski dani itetako prijaju. Nasmijan, nastavlja priču o svojim ribarskim iskustvima i "kapitalcima".

 

- U proljeće sam uhvatio soma od 12 kilograma. Inače sad u ovom periodu kada brojimo posljednje lijepe dane u ovoj godini najviše ima klena i škobalja, oni lijepi primjerci od tridesetak centimetara. Inače ovaj objekat je mojih bratića, oni su vani kao i moja djeca i supruga. Mlađi dođu ljeti, budu tako deset, petnaest dana. Okupe se na roštilju, uz muziku, pije se, jede, veseli. Omladina k’o omladina, imaju svoj ritam života kao i mi stariji kad smo bili mladi. Mi smo sada nekako u ovim godinama kad nam treba više mira i tišine. A Drina je stvorena za to, jednostavno uživamo u odmoru ovdje kraj vode, dodaje Hasan.

 

Na rijeci Drini ovih dana kada se sunce sramežljvo pojavljuje a oko podneva postaje prijatno kao da je proljeće a ne jesen, sve je više pecaroša.

Noći su hladne, razumljivo za kraj oktobra, pa nekoliko sati u toku dana za ljubitelje prirode uz rijeku postaju nagrada pred zahlađenje koje će nas uvesti u period sa drugim poslovima – spremanje ogreva, zimnice i drugih poslova u i oko kuće.