Biciklizam  je u ovom gradu od rekereativne aktivnosti  vrlo uspješno prerastao u sport koji ubrzano doživljava ekspanziju. 

Jedan  od zaslužnijih  za popularizaciju  biciklizma u Ugljeviku  je svakako  poznati  ugljevički biciklista Dragoslav Brko Radovanović koji je, kako kaže, prevezao biciklom koliko neki nisu prešli ni autom .

Brko je poznat po svojoj ambicioznosti i izuzetnoj upornosti kojom ostvaruje svoje snove, a te su ga vrline dovele i do nevjerovatnih sportskih uspjeha o kojima se često piše.

Kada ste se počeli baviti biciklizmom i šta je to što Vas je privuklo da se bavite baš ovim sportom?

Ljubav prema biciklizmu sam gajio još od malih nogu, kao klinac sam se po čitav dan vozao sa drugarima  po ulicama , ali konkretno i ozbiljnije je to počelo 2008. god kada sam odlučio da se okušam i u takmičarskim vodama. Bila mi je želja nastupiti bar na jednom takmičenju ili trci, jer sam prosto  želio da vidim kako to izgleda.

Opišite Vaš “biciklistički put” od amatera do profesionalca?

Nakon jedne godine rekreativnog vozanja počeo sam trenirati u tuzlanskom klubu “Zmaj od Bosne”  2009. godine i u njemu sam ostao do dan danas .  

Takmičenja na kojima sam učestvovao su uglavnom bila državna prvenstva i premijer lige Bosne i Hercegovine, s tim što smo se redovno odazivao i na trke širom Srbije i Hrvatske. Jedna od tih prvih trka bila je i Dunavski kup (amaterska međunarodna trka) koji se vozi u regionu Srbija, BiH i Hrvatska. U toku godine vozi se oko 25 etapa po raznim gradovima regiona, a učešće na tim trkama zauzima oko 250 vozača i oko 40-ak  klubova . Moji najbolji rezultati su bili oko 15.  mjesta od ukupno  250 učesnika.

Koji su to značajni rezultati i uspjesi koje ste do sada postigli?

Godine 2012. sam bio pobjednik Premijer lige BiH u kategoriji mastersa,  da bih odmah naredne 2013. bio proglašen za najuspješnijeg sportistu godine opštine Ugljevik. Moja zbirka do sada broji oko 25 medalja, među kojima je najviše zlatnih, zatim srebrnih i brozanih odličja.Moram dodati da tu zbirku medalja krase i medalje uspješno istrčanih polumaratona i naravno mog prvog maratona u Beogradu prije par dana.

Koliko je biciklizam zahtjevan sport i kako izgledaju Vaši treninzi ?

Biciklizam je jedan od najtežih sportova, ispred triatlona, maratona, skijaškog trčanja i plivanja. To je veoma zahtjevan sport koji iziskuje velika odricanja zbog svakodnevnih treninga, po najmanje dva sata, a u nekim slučajevima, u fazi proljetnih priprema, i po pet - šest sati treninga dnevno.

Voda, a ne pivo !

Koliko je važna ishrana u treningu biciklista?

Da bi takvi treninzi bili uspješni, naravno potrebna je i kvalitetna ishrana . Pod tim se podrazumjeva ravnomijerano unošenje u organizam ugljenih hidrata, proteina i vitamina što je neophodno za bavljenje sportom uopšte. 

Prosječna energetska potrošnja kod biciklista je od 3600-5000 kcal na dan, ali u vrijeme trke povećava se za 100%, što praktično znači da stalno moramo nešto jesti da bi uspjeli podmiriti energetske i nutritivne zahtjeve. Naš metabolizam je ubrzan i zato smo u pravilu mršavi. 

Za bicikliste je, kao i za druge sportiste, jako je važno da ne dehidriraju tokom trke. Nakon treninga ili  trke, treba nadoknaditi tjelesnu masu – vodom, a nipošto pivom! Preporučuje se čak 24 sata kasnije ne piti alkohol jer on potencira dehidraciju.

Koje su dobrobiti bavljenja ovim sportom  i zbog čega bi ga preporučili i ostalima?

Dobrobit ovoga je sporta je zdravlje na prvom mjestu, zatim  druženje sa prirodom i druženje sa ljudima iz naše velike biciklističke porodice širom svijeta.Biciklizam je jedan od najzdravijih sportova, koji bukvalno mogu da preporode čovjeka, ako se svaki dan upražnjava bar 45 minuta lagane vožnje.

Ajnštajn  kaže :”Život je kao i vožnja na biciklu...” 

Da, to je tačno što se više trudiš, pedaliraš ,to brže ideš, ako želiš na vrh planine, biti će ti teško, ali kad dođeš na vrh čeka te uživancija u spuštanju nizbrdo do sljedećeg uspona, kaže naš sagovornik Dragoslav Brko Radovanović. 

To je njegov život. Time je fasciniran. Vožnja bicikla je njegova ilustracija života.

Piše: Snežana Milošević