Rodom je iz Sarajeva gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Medicinski fakullet 1939. u Zagrebu. Kratko Ijekarsko iskustvo pred Drugi svjetski rat sticala je u Bolnici u Sarajevu i u Begovom Hanu i Olovu. 

Već na početku narodno-oslobodilačkog rata održavala je vezu sa partizanskim odredom na Ozrenu, a početkom decembra 1941. mu se i priključuje. U toku rata bila je na raznim vojnim dužnostima, počev od upravnice Bolnice Ozrenskog partizanskog odreda, do upravnice Hirurške pokretne armijske bolnice, gdje ostaje do kraja rata.

Marta mjeseca 1943. Godine, po evakuaciji ranjenika iz manastira Lovnica i okoline Šekovića, formirana je u selu DonjaTrnova kod Bijeljine velika bolnica koju je organizovala upravo dr Roza Papo. Na odredište je stigla iscrpljena dvogodišnjim ratovanjem i posle preležanog tifusa. 

Umjesto oporavka, prionula je na naporne i odgovorne poslove. Odjevena u seosku nošnju stizala je svuda, neumorno obilazila ranjenike i bolesnike i liječila oboljele mještane. Ovdje će Roza Papo biti do septembra iste godine. lako razmjerno kratak, boravak u Trnovi ostavio je kod nje neizbrisiv trag, kao i ratni staž u Šestoj istočnobosanskoj brigade, stoga je do kraja života veoma rado i često dolazila na susretanja i druženja sa saborcima i narodom u Sembenji.

Poslije rata i završene specijalizacije iz infektologije bila je načelnica Klinike za zarazne bolesti VMA, a od 1965. godine profesorka za infektivne bolesti, te predsjednica Glavne vojnoljekarske komisije JNA. 

Pored partizanske Spomenice 1941. dobila je veći broj ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Penzionisana je u činu general-majora JNA. Osim izuzetnog stručnog i naučnog angažovanja u profesiji, veliki dio vremena je posvetila radu u društveno-političkim organizacijama lokalne zajednice i grada Beograda, ali i članstvu u Savjetu republike Bosne i Hercegovine. 

U znak sjećanja na ovu izuzetnu Ijekarku i humanistkinju, jedna ulica u Bijeljini nosi ime Dr. Roza Papo.