Ova dugovanja povlače ogromne probleme, jer zdravstveni radnici ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice, ne mogu otići u penziju zbog neuplaćenih doprinosa. To znači da ne mogu dobiti rješanja za penziju u koja bi bile uračunate sve godine koje su proveli na radnom mjestu i za koje bi trebalo da budu uplaćeni doprinosi. Radnici u zdravstvu na sve moguće načine pokušavaju da privole poslodavce da im uplate doprinose, jer sve to ulazi u osnov za penziju. Bez neuplaćenih doprinosa penzije su minimalne i nedovoljne za egzistenciju. Govoreći o statusu zdravstvenih radnika u RS, doktor LJubiša Kusturić napominje da su plate definisane Zakonom o platama koji je na snazi još od 2009. godine.

- Ukoliko uporedite potrošačku korpu iz 2009. godine sa potrošačkom korpom iz 2017. godine, vidjetćete da je ona tri puta skuplja nego prije osam godina. Prema izjavama resornog ministra, u ovoj godini se ne mogu pronaći sredstva za bilo kakvo povećanje plata u zdravstvu. Zbog opšte nesigurnosti i nepovjerenja u politiku vladajućeg režima, sve veći broj radnika odlazi iz Republike Srpske. Saznao sam sa zvaničnog sajta resornog ministarstva da je u prošloj godini u inostranstvo otišlo oko 70 ljekara i oko 175 medicinskih tehničara i sestara. Postavlja se pitanje, da li su podaci precizni i tačni. Ne znamo ni profil ljekara i medicinskih tehničara koji su otišli u inostranstvo. Nije ista stvar, ukoliko RS napusti specijalista sa određenim godinama radnog iskustva ili ukoliko u inostranstvo ode neko bez radnog iskustva. Osposobljeni stručnjaci iz oblasti zdravstva zapadnim poslodavcima donose čistu dobit, dok mi ostajemo bez stručnjaka u koga je investirano puno novca. Puno novca ulažemo i u obrazovanje medicinskih sestara i tehničara da bi naučili da rukuju medicinskim instrumentima i da mogu biti od koristi u operacionim salama. Odjednom, imate situaciju da obučeni, edukovani ljudi odlaze u inostranstvo, dok njihova radna mjesta ostaju upražnjena. NJihova radna mjesta popunjavaju oni bez iskustva i adekvatne školske spreme.

Doktor Kusturić kaže da većina zdravstvenih radnika odlaze u zemlje EU u potrazi za  sigurnijim i bolje plaćenim poslovima. On kaže da se sada postavlja i pitanje elementarnog opstanka našeg zdravstvenog sistema, u situaciji kada stručni i kvalitetni kadrovi napuste RS, zapitavši se koliko će nam godina trebati da ponovo iškolujemo kvalitetne specijaliste i koliko  će finansijski to koštati ovu državu i ovo društvo da bi doktor specijalista došao do situacije da može samostalno i uspješno liječiti pacijente.

-Vlada RS i resorno ministarstvo moraju izraditi dugoročnu strategiju, plan ili politiku rješavanja ovih problema. Krajnje je vrijeme da se to pitanje riješi, odnosno da se izmire dugovanja za zdravstveno osiguranje radnika koji rade u zdravstvu. Mora se pronaći način, kako da se poboljša status zdravstvenih radnika, odnosno da se redovno izmiruju obaveze za penzijsko i zdravstveno osiguranje za sve zdravstvene radnike u RS.

Govoreći o mjerama Vlada RS i resornog ministarstva, koje bi trebalo preduzeti za popravljanje stanja u zdravstvu, doktor Kusturić smatra da u većinu zdravstvenih ustanova treba uvesti što više stručnih i nestranačkih ljudi koji bi  bili postavljeni na čelo tih zdravstvenih ustanova i koji bi mogli pružiti puno više nego što sada pružaju svi oni koji su trenutno na pozicijama rukovodećih ljudi u zdravstvenim ustanovama.

- Mi danas imamo takozvani „prazan“ prostor u zdravstvu, jer rsadna mjesta svih onih koji odu u inostranstvo sada se popunjavaju hiperprodukcijom raznih profila medicinskih sestara i tehničara koji se obrazuju u centrima za obrazovanje odraslih. Nivo njihovog znanja koje dobiju tokom jendogodišnjeg školovanja je veoma upitan. Teško je provjeriti njihovo realno znanje, jer danas svako može dobiti zvanje medicinske sestre ili tehničara, ukoliko uplati novac za tu edukaciju. Niko ne postavlja pitanje, koliko su takvi tehničari sposobni da pruže na radnom mjestu’’.

Osvrnuvši se na probleme liječenja pacijenata izvan teritorije RS, doktor Kusturić kaže veliki broj osiguranika godinama, pa i decenijama redovno uplaćuje doprinos za zdravstveno osiguranje, ali vrlo mali broj osiguranika, odnosno pacijenata, dobije mogućnost da se liječi u velikim zdravstvenim centrima u regionu.

- Fond zdravstva RS, očigledno, ima limitirana sredstva i nema mogućnost da pošalje pacijenta na liječenje u neku od renomiranih zdravstvenih ustanova. Fond mora pronaći način da svi pacijenti, kojima je to neophodno, dobiju kvalitetno i dostojanstveno liječenje. Primjetno je da u zdravstvene centre izvan RS, uglavnom, idu oni koji imaju, uslovno govoreći, nekakve veze ili privilegije. Oni kojima je to prijeko potrebno, obično nailaze na odugovlačenje, te im treba puno strpljenjai iščekivanja  da bi dobili kvalitetnu zdravstvenu uslugu. Smatram da treba formirati grupu  nezavisnih, stručnih ljudi, koji mogu donijeti odluku u upućivanju pacijenata u velike zdravstvene centre. Naravno, u tom slučaju se isključuje bilo kakva diskriminacija i svi pacijenti se ravnopravno posmatraju. Rad te stručne grupe mora biti transparentan, potpuno javan, i svima treba da bude poznato zbog čega se neki pacijent upućuje na liječenje u inostranstvo. Uostalom, svi mi koji smo u radnom odnosu uplaćujemo doprinose godinama, a malo toga nam se vraća u smislu kvalitetnih zdravstvenih usluga“.

Briga o najmlađim

Na Dan Rotari pokreta, u Opštoj bolnici ,,Sveti Vračevi” u Bijeljini na svijet je došlo pet beba. Predstavnici Rotari kluba Bijeljina su, kao i nekoliko godina unazad, svim porodiljama koje su se porodile na Dan Rotari pokreta dodijelili česitike i uručili novčanu pomoć.

Briga o najmlađim naraštajima za Rotari klub Bijeljina je uvijek bila prioritet.