Dimitrije Obradović /1739/1742-1811/, kojem je crkveno ime bilo Dositej, bio je osnivač i profesor Velike škole, preteče Beogradskog univerziteta.

Rođen je u rumunskom dijelu Banata tadašnje Austrije. Školovao se za kaluđera, ali je napustio taj poziv i krenuo na putovanja po cijeloj Evropi, gde je primio ideje evropskog prosvjetiteljstva i racionalizma.

Prevodio je razna djela među kojima su najpoznatije Ezopove basne, a potom je i sam pisao tekstove prvenstveno programskog tipa, među kojima je najčuvenije "Život i priključenija".

Dositej je tvorac svečane pjesme "Vostani Serbije".

U Zagrebu je privatno učio latinski jezik i u proljeće 1761. godine, preko Like, otišao u sjevernu Dalmaciju, sa namjerom da učiteljujući uštedi novac za školovanje u Rusiji.

Bio je učitelj u srpskoj školi u Kninskom Polju, a kao učitelj i domaći vaspitač ili kao manastirski gost obišao je skoro cio Balkan i Malu Aziju, zatim Italiju, Njemačku, Francusku, Englesku, Austriju i Rusiju.

Na Krfu je dobro naučio grčki jezik, književnost i filozofiju. Poslije toga, ponovo je živio u Dalmaciji kao učitelj u Kninu, u školi na Sinobadovoj glavici, zatim u Zadru i Trstu. Iz Trsta je otišao u Beč, gdje je proveo šest godina u učenju njemačkog jezika i kulture.

Mantiju je skinuo tek kada je u Haleu upisao filozofiju.

Putovao je još u Pariz, London i Rusiju, gde je bio pozvan za nastavnika vojne škole.

Prvi srpski ustanak ga je zatekao u Trstu. On se od početka stavlja u službu srpskih ustanika: prvo je skupljao priloge za njih, pa je potom vršio razne povjerljive misije između ustanika i Rusije i, najzad, konačno prelazi u Srbiju.

Kao najprosvećeniji i najučeniji Srbin svoga vremena postao je prvi srpski ministar prosvjete, organizovao je škole, mirio i savjetovao ustaničke vođe, a bio je Karađorđev lični sekretar i savjetnik.

Njegovi ostaci počivaju u Beogradu, na ulazu u Sabornu crkvu, iako mu je želja bila da bude sahranjen pored Hajdučke česme u beogradskom Košutnjaku.