To je za portal InfoBijeljina rekao Đorđe Lazić, doktor ekonomskih nauka i kandidat za odbornika ispred Demokratskog saveza - DEMOS u Skupštini Grada Bijeljina, koji dodaje da su ovo neki od razloga zbog kojih svi  građani, ne samo u Bijeljini, nego širom Srpske, trebaju sebi da postave pitanje: Da li naš život u naredne četiri godine vrijedi 50 ili 100 konvertibilnih maraka?

Prema njegovim riječima, tokom predizborne kampanje na terenu, pokušava da ostvari kontakt sa potencijalnim biračima na način da im se predstavi u što boljem svjetlu i da ih upozna sa širinom koncepta ozbiljnosti javnog interesa.

"Moj cilj je da svim biračima u našoj lokalnoj zajednici pošaljem direktnu poruku da, prilikom izbora kandidata i politika koje oni predstavljaju, najozbiljnije razmisle o svom životu i životu svojih najbližih u naredne četiri godine. Cilj mi je da im nametnem samoodgovornost, neodvajajući niti grad, niti selo. Oni su ti koji biraju pa su samim tim i najdogovorniji u ovom procesu. Oni su ti koji sada trebaju da se bave pitanjima: Kakav je kvalitet njihovog života? Kakva su njihovih prava po raznim pitanjima: rada, zdravstva, školstva, bezbjednosti, socijalne zaštite i osiguranja, poreza, subvencija, ekonomije itd? Gdje smo sad? Može li to bolje i koliko? Sva ova pitanja su dio političkog sistema, to su pitanja koja trebaju postaviti sebi, a odgovore tražiti od kandidata koji im se nude za odbornike. Odgovori na ova pitanja sigurno vode izboru najboljih kandidata i politika. Nažalost, danas je o ovim pitanjima izuzetno teško diskutovati jer narod nema samopuzdanja, a samim tim niti povjerenja u ljude koji trebaju da zastupaju javne interese. Efekti toga su izuzetno teški, preteški, najgori mogući. Samo ću reći jedan, naša djeca nam neće oprostiti našu indolentnost po pitanju političkih izbora. Jednostavno kada dovoljno odrastu i shvate da postoje mnogo bolji ambijenti gdje su sva ova pitanja već rutina, kazniće nas. Kazniće nas na nama najgori mogući način, napustit će nas i otići tamo da žive što se već uveliko i dešava. Onda nam svima slijedi pitanje: Za koga smo sticali i borili se mi, naši očevi i naši djedovi?“

Upitan kako komentariše učestalu kupovinu glasova, te da li život u naredne četiri godine vrijedi 50 ili 100 KM, on odgovara – „Ne, definitivno, ja iz principa neću to da platim“.

“Prilikom predizbornih razgovora sa našim sugrađanima, naišao sam na mnogo situacija gdje su mi prvo postavili pitanje: „Koliko plaćaš glas?“ Moj odgovor na to pitanje je: Ako ja tebi platim glas 100KM, da li tvoj život naredne četiri godine vrijedi 100 KM? Tada mi predstoji dugoročna diskusija na tu temu”, kaže Lazić.

Dešava se jedan ozbiljan paradoks, kandidat koji je na taj način osvoji odbornički mandat, prvenstveno ima odgovornost prema izvoru finansiranja, bilo da je riječ o sopstvenom ili nekom drugom obliku, a ne prema javnom interesu.

“Tada ste za 100 KM dali nekom da upravlja vašim ambijentom u kojem živite naredne četri godine. Zamislimo sljedeću situaciju, imamo određenu osnovnu školu u našoj Opštini, u kojoj djeca u uzrastu od 6 do 10 godina pohađaju nastavu, a da pri tom nemaju elementarne uslove za nastavu. Nemaju toalet, nemaju vodu, učiteljica mora da im iz bokala ili kanistera posipa da operu ruke, a vrijeme je epidemije CDOVID-19? Moje pitanje glasi ko je tada odgovoran? Da li je tada odgovoran odbornik koji je glas „pošteno“ platio 100KM i kupio svoj mandat ili je odgovoran tada onaj ko je „pošteno“ naplatio 100KM za svoj glas? Ovakvih primjera možemo da nađemo na svakoj adresi u zdravstvu, javnoj bezbjednosti, socijalnoj zaštiti itd. Prosto zakonodavna vlast koju čine u ovom slučaju gradski odbornici trebaju da se biraju glavom i bradom kao časni, savjesni i stručni ljudi koji će se u gradskom parlamentu baviti ovim pitanjima. Na kraju svih krajeva moje pitanje glasi, da li će te za 100 KM da izaberete kandidate koji će se boriti da se stvori ambijent u kome djeca (ne)će napustiti svoja imanja?”, ističe Lazić.

Kako dodaje, ako se ovako nastavi, te ako budemo plaćali potencijlane odbornike ili narodne poslanike  100 KM, koliko nam onda vrijedi pravni sistem, zdravstveni sistem, sistem bezbjednosti, obrazovanje itd. Po njegovim riječima, to znači da sve to prodajemo za 100 KM pojedinačno.  Takav sistem društvo vodi u jednu veliku propast, ističe Lazić.

“Definitivno, i zakonodavna vlast i građani trebaju istom snagom da teže javnom interesu kako bi se stvorio bolji ambijent u kom će svi sistemi biti na visini zadatka, a naša djeca neće ni pomisliti da napuštaju svoja imanja. Naravno, tada glas za 100KM neće biti predmet priče ni pod tačkom razno. Primjeri takvih sistema danas su prisutni u skandinavskim zemljama“, zaključio je Lazić u izjavi za portal InfoBijeljina.

Pitali smo profesora na kraju, šta bi poručio našim biračima za predstojeće izbore?

“Bez dileme, pozivam sve potencijalne birače da izađu na izbore i iskoriste svoje demokratsko i biračko pravo. Glasajte za najbolje, glasajte za najbolji program, glasajte po svojoj savjesti za budućnost naših porodica“, rekao je Lazić.